Zdravko Mamić: Bojim se da Hrvatska gubi Halilovića

- Zaprepašten sam neaktivnošću HNS-a, talenta poput Alena nema na Balkanu! - ispalio je Zdravko Mamić, koji je najavio da će u 2013. godini biti puno odmjereniji u javnim nastupima: Puno sam griješio u prošlosti! iskreno priznaje Maxu!

Kad je sunce na dva dana zasjalo u turskom Beleku, Zdravko Mamić odlučio se skinuti do pasa, skupljati lopte igračima tako (raz)odjeven. Nakon toga je legao uz vanjski bazen dok su igrači ručali.

- Na dijeti sam – rekao nam je uz 27 Celzijevih stupnjeva na suncu.

Dogovorili smo intervju, ali dugo se nakon načelnog dogovora nije javio ni pojavio.

- Oprosti, dosad sam vježbao, odlučio sam se dovesti u formu, moram paziti na zdravlje – rekao je nakon što smo se ipak te večeri našli u prostoriji u kojoj je inače objedovala momčad. Dan ranije obećao je da će biti umjeren u izlaganjima, u javnosti, da je sazrio i shvatio neke stvari, da će biti djelatnik kluba kakvog Dinamo zaslužuje. I doista, i kad smo pokušali biti provokativni, ostao je miran. Čini se da je svjestan da je u prošlosti imao previše gafova koji su sakrili i poništili daleko više dobrih stvari koje je napravio, da je zbog toga postao neprijatelj broj jedan. Nadajmo se da će ustrajati.

Priču smo počeli s Dinamom i s najavom ili željama za doista pravim pojačanjima. Kleber iz Porta, pa Almeida iz Kijeva, to su investicije na kakve se Dinamo ili neki klub iz regije nikad nije odlučio, riječ je o milijunima eura, otkud sad to?

- Lijepo je o tome pričati, no ja bih više volio kad bismo u tim namjerama i uspjeli. Ali, shvatili ste da s dva, tri kapitalca želimo ojačati Dinamo i ovu mladost i kapitalce kakve imamo u Sammiru, Kovačiću, Šimuniću i biti što konkurentniji u Europi. Ne uspijemo li sad u prvom pokušaju, proljeće ćemo provesti u krstarenju i traženju. No, u nogometu je kupnja ili prodaja svog igrača davanje šanse drugome. Imam sjajno mišljenje o Badelju, Vidi, Mandžukiću, Lovrenu..., ali kad god se očekivao naš pad nakon njihova odlaska, bljesnuo bi netko drugi – kaže Zdravko Mamić.

Bez stranaca ne bismo uspjeli

No ovo je ipak neki zaokret u politici kluba, nikad Dinamo nije davao toliko novca, 3,5 milijuna eura ponudili ste Portu za Klebera.

- Pa kad nismo imali novca... Nemamo ni sad, ali moramo ući u malo veći rizik.

Dosad se od prodaje igrača, kao sad Vide, živjelo.

- I dalje je tako, ali ipak bismo investirali u jednog, dva kapitalca.

Ne bojite li se tog rizika? Pa Calello je koštao 2,2 milijuna eura i otišao je kao gubitak.

- Bojim se, naravno. Ali nije mi žao što su igrači iz inozemstva dolazili, a nismo ih prodali. Puno su učinili za Dinamo, nikad bez stranaca ne bismo imali ovakve rezultate. Ali naučio sam lekciju, jer i griješili smo, destabilizirali te dečke. Konkretno, Calello je potreban Dinamu. I nije bilo trenera koji ga je stavio u stranu pa ga vraćao. Calello bi i sad bio potreban Dinamu, ali ne za 14 utakmica HNL-a na proljeće, nego za Europu.

Ali za 14 utakmica lige ne treba...

- Da, a njemu se bližio kraj ugovora i sporazumno smo se razišli, nismo mu ništa ostali dužni za ono što je odigrao i bio ovdje, a imao je veliku plaću koju nije želio smanjiti. No to je dečko kojeg bi svaka hrvatska majka poželjela za sina. I dobar igrač. Znate, nakon što je šest mjeseci bio u Dinamu, imali smo ponudu Šahtara za njega od sedam milijuna dolara i odbili smo je, bilo nam je suludo nakon šest mjeseci. Potom, bili smo nepravedni prema Ibañezu, puno smo ga destabilizirali, a ozbiljan je igrač.

Brine me, savez nije zabrinut

Razgovarali smo s njim i dojam je da ga boli što nije potpisao novi ugovor, ali i da bi rado ostao. Kaže da ostanak ovisi o Dinamu i njegovu menadžeru.

- Ako je tako, dogovorit ćemo se i krajem siječnja ili početkom veljače doći će do novog ugovora.

Razgovarali smo nedavno o Alenu Haliloviću i mogućnosti da ga otme BiH, koliko je to doista ozbiljno?

- Kao klub smo dužni izvijestiti hrvatsku javnost i Alena: dobili smo na službenom memorandumu, s pečatom i potpisom službene osobe BiH saveza, da je pozvan u reprezentaciju BiH. U dogovoru s Alenom Zoran Mamić je odgovorio i zahvalio na pozivu, ali je igrač otklonio mogućnost da se u ovoj akciji odazove na taj poziv. Inače, teško mi je govoriti, jer kad god kažem nešto, onda je većina ljudi protiv mene. Tako i u ovom pitanju moram biti pažljiv u komunikaciji. Ali ne mogu ne reći da sam zaprepašten neaktivnošću našega saveza. To su moji prijatelji, i član sam Izvršnog odbora saveza, i ne želim upasti u zamku da ispadne da lobiram za Alena, ali radi se o igraču kakav nikad ni približno na Balkanu nije postojao, takav talent nema usporedbe. Ne bih se začudio da Hrvatska izgubi Halilovića.

Što bi savez trebao učiniti? Samo ga pozvati u reprezentaciju?

- Nema dvojbe, ali ja ne znam bi li se on odazvao. Znate, postavili smo stvari kao da BiH i Hrvatska časte Halilovića pozivom. Ma ne, on ima privilegiju da bira. I zato me brine što kod saveza ne vidim da je zabrinut, oni misle da je normalno da će igrati za Hrvatsku. Ne, ovdje on bira, a nije izabran.

Hoće li takav talent dočekati 18. rođendan u Dinamu?

– Gotovo sam siguran u to.

Neće nitko ponuditi novac koji bi vas “izuo iz cipela”?

– Teško je to reći, ali možemo očekivati da ćemo ga jedno vrijeme gledati u Dinamu.

A hoćemo li mi gledati najesen Dinamo kao najmlađu momčad u Ligi prvaka, s Kovačićem, Halilovićem, Šimunovićem, Čalušićem, Brozovićem, Jedvajem, Brodićem, Kolarom...?

– Može se dogoditi. Ali, nije li u Ligi prvaka Kovačić igrao s 18 godina, Brozović s 19, Ademi s 21, Vrsaljko s 20, Čop s 22, Ibañez i Beqiraj s 23, pa Halilović je upao sa 16? To je, kako sam rekao, jako dobro tijesto. Priključenje Šimunovića, Čalušića i Jedvaja veliki je potez, oni su sto posto budućnost Dinama, za prvih 11.

Koliko Kruno Jurčić ovisi o Ligi prvaka?

– Nimalo, Kruno će ostati više godina nego što svi mi možemo zamisliti, moja se odluka može mjeriti armiranim betonom. Da nije tako, ne bismo ga vraćali treći put.

Onda moramo odigrati “povratnu” – pa zašto ste ga dvaput potjerali?

– O.K., cijenimo ga i vraćamo ga. A razilazili smo se jer smo i mi samo ljudi koji griješimo. I ja sam grešnik, snosim najveću krivnju što je nakon Lyona otišao, a bili smo zadovoljni njegovim radom i na dan utakmice planirali smo pripreme, a za par sati se razišli, to je naša slabost koju smo pokazali. Nema opravdanja, ali olakotna je okolnost to što cijelu jesen živimo pod stresom, pritiskom, kampanjom protiv Dinama koji se blati, stvara se klima sudnjeg dana i kad je došlo tih 1:7, pokazali smo slabost i ja i Izvršni odbor. To mi se više ne može dogoditi, Kruno je najbolje što se Dinamu dogodilo u Barišićevu i mom mandatu i s njim će se dogoditi kontinuitet struke u Dinamu.

Kelava, nažalost, nije rastao

Zašto Kelava više nije kapetan?

– Jako je jednostavno, priznajem da smo prečesto griješili s izborom kapetana, ne bih trebao upotrijebiti tešku riječ, ali smo prostituirali tu ulogu. Imati Šimunića u momčadi i klubu, a da on nije vođa, to je nepravda prema klubu i ovom poslu. Osobno sam imao zadaću Kelavu o tome izvijestiti i on je dokapetan. Postavili smo stvari samo onako kako su trebale biti postavljene.

Kelava je morao biti razočaran...

– Preda mnom to nije pokazao, ali bilo bi žalosno da mu nije žao. No, u njegovu ponašanju ne vidim ništa što bi upućivalo na problem. Sad dolazimo do merituma stvari, Kelava je izgubio devet kilograma i cijela priča o njemu i traženju novog golmana bila je zato da se vrati gdje je bio, gdje je bio kod Jurčića kad je bio najvažniji u ulasku u Ligu prvaka. Iako ni ove sezone u Ligi prvaka nije bio nimalo loš, ali nije išao prema gore, rastao. Kelavu nitko ni ljudski ni igrački ne dovodi u pitanje, problem Kelave ne postoji. Ali i on mora izvući pouku, kod vratara je i 90 dekagrama viška previše, a kamoli devet kilograma. I kad ste sigurni za poziciju, kad ste opušteni, nije dobro. I toga smo svi izašli jači, a najveći dobitnik je Kelava.

Jeste li, osim za Vidu, imali još konkretnih ponuda?

– Imali smo ponudu za Vrsaljka u svakom prijelaznom roku, za Kovačića, hrpu za Halilovića, ali nismo ih razmatrali.

Zbog ponuđenog iznosa ili perspektive momčadi?

– Zbog strategije, a to i nisu iznosi za koje bismo ih prodali. Za Kovačića su nam nudili 10 milijuna eura, ali nismo pali u trans.

Niste?

– Ako možete izdržati redovno poslovanje bez toga, onda nema potrebe prodavati igrača takvih kapaciteta za takav iznos. A kasnije će biti i boljih ponuda, to vam je sigurno kao prva bračna noć...

Kako takve odbijenice zatajiti igračima da ne polude?

– Teško je sve to, s time da Kovačić i Halilović sve to dobro podnose. Možda smo pogriješili kod Vrsaljka, iako ne tvrdim, možda ga je više ozljeda izbacila nego ponude, iako su i te ponude učinile svoje, ali sad je opet u najboljim izdanjima i jako sam sretan zbog njega.

A Sammir, hoće li on i sljedeće ljeto voditi Dinamo u Ligu prvaka?

– Ne mogu tvrditi, ali to je objektivno očekivati. Prije da nego ne. Imam s njim jako dobar odnos, njemu treba ljubavi i prijateljstva, brige, i volio bih da ostane i da u Dinamu završi karijeru, a ja bih ga osigurao da ima i za deveto pokoljenje.

I Hajduk se okreće Brazilu, može li to novom strategijom i suradnjom s Fluminenseom ugroziti Dinamo?

– Volio bih da bude jači, a i drugi klubovi u Hrvatskoj. Sviđa mi se što radi Rijeka, a mislim da poslije Dinama Split radi najbolje, ne treba zaboraviti ni Slaven.

Protiv Srbije hrabro i ponizno

Štimac je puno puta rekao da ne utječete na njega...

– Rekao je notornu istinu, ne znam zašto to provjeravati. Imamo normalan odnos. Rijetko se čujemo, ali nazovemo jedan drugoga kad imamo što komentirati, isključivo u dnevnim, ljudskim odnosima.

Bi li postao izbornik da ste vi bili protiv?

– Kako? To bi bilo nemoguće. Pa Štimac je bio moja ideja. Gledajte, ja sam o Štimcu kao sportskom radniku uvijek imao dobro mišljenje. Mi smo se “fajtali” isključivo kao rivali, kao Dinamo – Hajduk, ili u HNS-u, kad sam ja bio pozicija, a on opozicija. Bilo je malo “iščašenih” glagola, ali u granicama.

Bi li ga uzdrmao poraz od Srbije u ožujku?

– Ne bi, ali poraz se i neće dogoditi. Štimac dobro radi svoj posao, ima autoritet i povjerenje momčadi. Sve je sjelo na svoje mjesto, stvorena je sloga između njega i igrača.

No, plasman u Brazil je uvjet ostanka?

– O tome ćemo tek razgovarati. Moramo misliti na to kako ćemo u Brazilu biti hit, a ne hoćemo li otići tamo. No, slažem se s vama i da uoči Srbije moramo napraviti sve da se ne zanesemo, da uđemo u tu utakmicu i promišljeno i hrabro.

Jesu li Štimcu trebale priče o generalima i početnom udarcu protiv Srbije?

– Igor je osobni prijatelj s generalima i iz njega su govorile emocije. Ne govorim o sadržaju, što je rekao, ali znam za to prijateljstvo, a on kad ljubi prijatelja, onda ga ljubi, što god drugi o tome mislili.

Je li vam drago što je Ćiro ostao u Zagrebu?

– Jako mi je drago, veselim se njegovim uspjesima, on mi je kao otac i od njega sam puno naučio.

Ali vas stalno spominje, kaže da ste za sve loše u nogometu krivi vi.

– Boli me to što govori jer to nije istina. Istina je da ga poštujem i volim. A mogu reći i da sam učinio više ja za njega nego on za mene. Ali, nećemo na vagu, neka bude podjednako. Zaključio bih tu temu riječima da ga volim i poštujem i da nije lijepo to što govori o meni.

Pričalo se da je Štimac želio Ćiru uz reprezentaciju, ali da vi to niste dopustili.

– To nije istina. A Šuker, Štimac i ja često smo ga komentirali. Ćiro je uvijek sam bio kovač svoje sreće, imao je povlasticu da sam odlučuje što će i kako raditi. On je ovdje mogao biti dio tima, ali znate i vi i ja da ako Ćiro nije šef, ne može funkcionirati. Sto puta sam mu javno rekao da bira funkciju u Dinamu, ali ga to nije zanimalo osim funkcije šefa.

Kako tumačite Platinijev govor na proslavi stote godišnjice HNS-a?

– Da se moglo mjeriti nekim aparatom, vidjeli biste da sam mu ja najjače pljeskao. Unaprijed sam znao što će reći, o tome su me izvijestili Šuker i Vrbanović. Bio sam oduševljen, znali smo da će stati uz HNS i udijeliti packe vlasti. Njegov je govor išao isključivo protiv vlasti i poslije je to potvrdio i pojasnio u svojim izjavama.

No, aktualna politika kaže da je govor bio protiv HNS-a.

– Naravno da su napravili spin, ali za njegov smo govor znali dva-tri mjeseca prije nego što se dogodio. I bio je kakav treba, zaštitio je sportsku obitelj pred vlašću i rekao: Mi ćemo rješavati probleme u našoj kući i sankcionirati devijacije, ali tražimo i da vlast omogući sportu da se razvija.

Vaš “prijatelj” ministar Jovanović najavio je da će poslati sportsku inspekciju najprije u Dinamo. Što će naći?

– Govori to već godinu i pol. I radujem se dolasku bilo kojeg organa, jer oni su prvi obrambeni štit i Dinama i mene. Stotinu je službi dolazilo i to nas je branilo, svi su znali da nas se kontrolira i da smo uvijek čisti.

Dakle, ne zabrinjava vas to?

– Zabrinjava jedino to što je ministar prejudicirao moju ili klupsku krivnju, 50 puta nam je već presudio. No, pričekajmo. Ako postoji pravna država, onda nemamo problema. A bude li išao na moju eliminaciju iz nogometa, a ima takvih naznaka, neće uspjeti. Može me formalno maknuti s funkcije, ali ću kroz pravni sustav dobiti bitku. Pravda je spora, ali dostižna. Iskoristit ću sve da obranim svoje ime i Dinamo kroz upravni ili ustavni sud. Da ne stvaramo virtualni svijet, činjenica je da su ministar Jovanović i Sabor, na njegov prijedlog, donijeli zakon samo za eliminaciju Zdravka Mamića. Ništa se u Zakonu o sportu nije promijenilo osim dva članka, i donesen je Zakon o inspekciji kojim bi se trebalo mene maknuti iz nogometa.

Prijavim ekstremne prijetnje

Je li ova vlast nešto učinila za sport?

– To je moja vlast, Vlada, moj ministar, i nisam budala da se s njima svađam. Ali, činjenica je da nije napravljeno baš ništa. Govorilo se o planu 21, o naknadama za izvrsnost, vidjeli smo da nisu realizirane. Pa o izmjenama i dopunama Zakona o sportu, a ništa nije izmijenjeno ni dopunjeno osim spomenuta dva članka kojima bi se mene trebalo maknuti iz nogometa. A u tom je Zakonu trebalo biti: kako financirati sport, pribaviti novac te strategija poboljšanja sportske infrastrukture. Sport stenje u neimaštini, a Vlada je donijela odluku da ni jedno državno poduzeće ne smije sponzorirati ni jedan sportski klub. Stalno prijete da će doći u Dinamo i HNS, i neka znaju da neće naći ništa. U društvu je toliko nepravilnosti i krađa, no u sportu najmanje. Puno je više zloporaba u gospodarstvu i politici, koliko je samo uhićenih političara, koliko je upropaštenih tvrtki, stotina tisuća radnih mjesta... U sportu toga nema, iako ima problema, ali je sport i dalje najveća propaganda države i radost naših građana.

Prijetili su vam, neke ste prijetnje prijavili. Ima li ih još?

– Godinama mi prijete. Nekoliko sam puta prijavio napade na obiteljsku kuću, prijetnje, ali se nikad ništa nije dogodilo, tako da to više i ne prijavljujem osim kad je nešto ekstremno. Razočaran sam. Eto, nedavno sam bio u kafiću s prijateljima i došlo je njih 15-ak i napali su me, gađali bocama. Dođe policija i pita me što imam reći. Ma nemam ništa, što ću reći. Takvog neopravdanog linča kao u zadnjih nekoliko godina prema Dinamu i meni nije bilo u povijesti.

Jeste li ikad pokušavali razgovarati s navijačima, s onima koji stvaraju probleme?

– Pa ne, oni to jednostavno ne žele. Rado bismo razgovarali sa svakim za boljitak.

Koliko se sjećamo, imali ste ideju, nakon prodaje Ćorluke ili Modrića, da Dinamo sam sagradi negdje novi stadion.

– Istina je, i to si neću oprostiti. Usredotočili smo se na to, ali smo bili zavedeni, i mi i cijela javnost. Pet stotina puta su nam obećavali novi stadion, raspisivali međunarodne natječaje... Da smo znali da je sve to na vrbi svirala, drukčije bismo se ponašali. I budite sigurni da bismo imali novi stadion za 20.000 ljudi. I sad sam usredotočen na to, pod uvjetom da to politika dopusti i prepozna, da u pet godina sagradimo stadion za 5000 do 20.000 ljudi, na Kajzerici ili Sveticama. U pet godina mogu sam osigurati novac iz poslovnih aktivnosti da to napravimo. A sve što sam govorio, nisam lagao. Što sam si fiksirao, to sam napravio.