Gotovo simbolično, 16. listopada, dan nakon Svjetskog dana pranja ruku, Ministarstvo zdravstva odlučilo je, čini se, upravo to – oprati ruke.
Okupilo je, naime, ranije imenovanu radnu skupinu i članovima dalo rok od 10 dana da donesu konačan prijedlog izmjena Zakona o zdravstvenoj zaštiti. Za stol su posjeli 49 ljudi; dva školska razreda otad svaki dan raspravljaju o sadržaju dokumenta koji će sutra utjecati na svakodnevicu svakog građanina ove zemlje. Administracija je oprala ruke jer se zahvaljujući tolikoj sviti izbila, računa se, svaka mogućnost da joj sutra netko prigovori da su ga izostavili, premda u radnoj skupini nema nikoga iz oporbe unatoč nizu javnih apela da je zdravstvu nužan nacionalni konsenzus. Oprali su ruke jer će svaka skupina za tim stolom zastupati svoje interese jer iza svakog člana te skupine stoji neka udruga, komora, formalna organizacija pa će administracija uvijek moći reći “nismo mi krivi, struka je tako odredila”. A kakva rješenja struka traži možemo svaki dan od tog 16. listopada slušati neslužbeno jer je pravilo da se ne istupa javno dok konačan nacrt zakona ne bude dovršen.
Upitali smo stoga predstavnike svih tih organizacija za stolom što očekuju od zakonskih izmjena i od koje tri ključne promjene za svoj resor ne odstupaju. Iz njihovih odgovora odmah je jasno da su neki zahtjevi nespojivi, neki otvoreno kritiziraju, a neki odgovaraju samo uopćenom porukom.
Ukidanje koncesija
Baš kako se i najavljivalo, primarna zdravstvena zaštita ide u privatizaciju i to je, čini se, ključna promjena, golema ne samo za liječnike, nego i za pacijente, no ostatak zdravstvenog sustava ostaje praktički netaknut! Toliko se lome koplja zbog primarne zdravstvene zaštite da se zanemaruje da za bolnice ova vlast nije ponudila nikakvo rješenje?! Privatizacija primarne zdravstvene zaštite pak ima svoje oponente i upitno je hoće li neko polovično zakonsko rješenje opstati. Njime si ministar zdravstva Milan Kujundžić “na vrat” stavlja lokalne jedinice, odnosno županije, prostore i funkciju domova zdravlja u cijeloj zemlji ostavlja nedorečenima, a i bolničke liječnike stavlja u diskriminatoran položaj, kako su mu već poručili za jednog od sastanaka radne skupine. Ali, rješenje je to koje zastupa Koordinacija hrvatske obiteljske medicine čija predsjednica dr. Vikica Krolo kaže:
– Ne odstupamo od ukidanja koncesija i vraćanja svim ordinacijama statusa privatnih ordinacija. Već sada imamo 70 posto ordinacija primarne zdravstvene zaštite (PZZ) u privatnoj praksi i pacijenti ni ne znaju je li njihov liječnik privatnik ili zaposlenik doma zdravlja s obzirom na to da u svim ordinacijama dobivaju istu uslugu besplatno na zdravstvenu iskaznicu. Drugi je važan zahtjev da se zadrži kontinuitet, odnosno da se takve privatne ordinacije nakon prestanka rada prethodnog liječnika mogu prenijeti na novog liječnika. Moramo imati mogućnost zapošljavanja drugog liječnika u privatnim ordinacijama PZZ-a, mi sada imamo prevelik broj pacijenata, previše administracije. Treba smanjiti broj pacijenata po timu sa sadašnjeg standarda od 1700 na 1400 pacijenata. Tako bi se rasteretile i bolnice. Sada imamo neprirodnu i skuplju situaciju da imamo 3,5 puta više bolničkih liječnika od nas u PZZ-u. Treba ojačati primarnu zdravstvenu zaštitu da ona može stvarno riješiti 80 posto svih zdravstvenih potreba stanovništva.
Hladan pogon HZZO-u?!
Ključno što dr. Krolo navodi piše i u nacrtu zakonskih izmjena na koje će, razvidno je iz odgovora koje smo dobili, reagirati dio radne skupine. Iz Hrvatske zajednice županija tako nam odgovaraju da će tražiti razradu pitanja PZZ-a i da je, prema riječima njihova predsjednika Gorana Pauka, pitanje uvođenja ordinacija u PZZ zajednici županija iznimno važno.
Iz Udruge poslodavaca u zdravstvu traže jasne uvjete privatizacije PZZ-a; da u tom slučaju primarci privatnici s HZZO-om sklope ugovor cijena puta usluga – dakle, ukidanje glavarina!
– Neka se naplati koliko se odradi prema realnim cijenama. A domovi zdravlja trebaju onda dobiti svu specijalistiku koja će imati mogućnost propisivanja recepata, bolovanja itd. Nismo protiv privatizacije, ali pod jasnim uvjetima. Ne može se ići u privatizaciju i nasljeđivanje, a očekivati da ti HZZO plaća hladni pogon, glavarinu, “klikanje”– govori dr. Dražen Jurković, direktor UPUZ-a dodajući da, prema njihovim izračunima, u idućih 10 godina proračunu slijedi 750 milijuna kuna manje od doprinosa ako svi PZZ liječnici odu u privatnike.
Tko će dežurati?
Promjena je to koja razjedinjuje radnu skupinu – Hrvatski je liječnički zbor podržava, sindikati (SSSH) poručuju: “Bit će žestoko protiv toga prijedloga jer inzistiramo na jačanju javnog, a ne privatnog zdravstva i ne pristajemo da zdravstveni doprinos, javni novac, odlazi u privatne džepove”. Iako je ta privatizacija jedina konkretna i velika promjena, i ostali imaju svoje zahtjeve vezane za ovaj zakon. Bolnički liječnici tako, među ostalim, traže da se program rada bolničkih ravnatelja objavljuje, da se oformi fond za specijalizacije i njihovo financiranje, da se outsourcaju nezdravstvene djelatnosti, ograniči mandat rukovoditeljima, ali i penalizira provođenje zdravstvene zaštite na neodgovarajućoj razini. Ovo potonje objašnjavaju: ne može tercijarna razina provoditi razinu primarne! Svoj dio u ovoj priči traže i primalje reguliranjem njihove djelatnosti, ljekarnici rješavanjem njihova položaja u zakupu, fizioterapeuti dostupnost fizikalne terapije na primarnoj razini itd. Predstavnici dviju udruga koje zastupaju pacijente i njihova prava koje ova rasprava praktički zaobilazi. Tako će dr. Dražen Gorjanski iz Udruge hrvatskih pacijenata reći da je novi nacrt lista želja male, ali probitačne skupine koja želi samo jedno: obogatiti se u javnom zdravstvu, ali na vrlo poseban način – biti plaćen kao javni djelatnik (imati stalne, sigurne i velike prihode od javnog novca i pri tome biti zaštićen od konkurencije i utjecaja tržišta), ali zarađivati i ponašati se kao privatnik. Pravnika, kao ni ranije spomenute oporbe, u radnoj skupini međutim – nema. Udruga pravnika u zdravstvu tražila je od Ministarstva da sudjeluju u izradi zakonskih izmjena, ali ništa od toga. Njihova predsjednica Snježana Cerjan kaže da ih se zaobišlo iako dolaze upravo iz prakse u smislu pravne strane zdravstva. A Cerjan poručuje da te izmjene trebaju utvrditi da se zdravstvene usluge plaćaju koliko ih se odradi.
– Kako glavarina u PZZ-u, tako i limiti u bolničkim zdravstvenim ustanovama. To je problem u PZZ-u gdje se zarada svodi po glavi pacijenta, a ne po broju usluga. Ponekad se stječe dojam da novac jednostavno curi. Slična je situacija i u bolnicama. Cijene dijagnostičkih pretraga u bolnicama su smiješne, a kad odete privatniku, ista pretraga na istoj medicinskoj opremi višestruko je skuplja. Znači da rad u bolničkim zdravstvenim ustanovama manje vrijedi.
Nadalje, treba uskladiti zakon s radnopravnim propisima i podrobnije regulirati dopunski rad liječnika i drugih zdravstvenih struka. To nitko ne kontrolira, u matičnoj ustanovi liječnik ima previše prekovremenog rada iako je na temelju Zakona o radu dopušteno do 180 sati godišnje. Kako tome stati na kraj? Ne bi se smio dopuštati dopunski rad ako u matičnoj ustanovi ne izvršava svoje redovne poslove pa se time povećavaju liste čekanja – nabraja Cerjan nužne promjene koje dostupan nacrt izmjena ne sadrži.
Najavljeno je da će otvorena pitanja poput onog “najjačeg” – tko će dežurati u PZZ-u, raditi vikendom ako svi odu u privatnike, biti riješena posebnim pravilnikom. A na to kako to onda izgleda upozorava pravnica Cerjan: – Imali smo slučajeva da je na podzakonski akt sa svega 10 članaka resorno Ministarstvo dalo autentično tumačenje na 10 stranica, što nam govori da je kvaliteta podzakonskih akata upitna.
Iako je samo publika u ovim izmjenama, i oporba ima svoje prijedloge. SDP-ov Odbor za zdravstvo izradio je strategiju, a njegov predsjednik prof. dr. sc. Danko Velimir Vrdoljak navodi prioritete: praćenje ishoda liječenja, brigu o zaposlenicima, a tek onda financije.
Kolaps zdravstva problem je nacionalne sigurnosti, poručuje predstojnik Klinike za tumore. Program SDP-a, među ostalim, navodi uvođenje međunarodnih akreditacija kako bi naše zdravstvene ustanove mogle izaći na europsko tržište, davanje domovima zdravlja dijela uloga bolnica, stvaranje centara izvrsnosti kako bi samo najbolji centri mogli provoditi određena liječenja, suradnju manjih bolnica, uvođenje hitne helikopterske službe.
– Većina bolnica iza 16 sati uglavnom radi samo za potrebe hitne službe. Otvaranjem i stvaranjem preduvjeta za rad u poslijepodnevnim satima unutar zdravstvenog sustava stvara se potencijal za dodatne prihode – govori prof. Vrdoljak. Iskoraka za hrvatsko zdravstvo pak neće biti dok se ne napravi sinergija javnog i privatnog sektora, rekao je i njemački senator Ulf Fink koji je jedan od autora tamošnjeg modernog zdravstvenog sustava, poručuje prof. dr. sc. Dragan Primorac napominjući da su nužni jasni kriteriji i mogućnost da se pacijenti liječe na uputnicu HZZO-a u akreditiranim zdravstvenim institucijama.
Prvi osobni interes
– Naše zdravstvo više neće moći služiti pacijentima. A takvo zdravstvo postaje nezanimljivo liječnicima i stranim investitorima, gubi se konkurentnost koja je pokretač svih pozitivnih procesa, a zdravstvo postaje svrhom samom sebi i pojedincima kojima je takvo stanje u interesu – detektira prof. Primorac rak-ranu zdravstva kojim i u ovim izmjenama dominiraju pojedinačni interesi. •