Da ste prije desetak dana po hrvatskim ulicama ljude pitali tko su blizanke Kalaus i Posavec, tko je Tea Pijević, Ćamila Mičijević ili Valentina Blažević, redom bi vas svi blijedo gledali. Danas su pak nabrojane djevojke junakinje Hrvatske, danas se zbog njih traže internetski streamovi i prate utakmice kojih nema čak ni na nacionalnoj televiziji. Jer nacionalna je televizija uoči odlaska na Euro u naše rukometašice vjerovala jednako kao što je vjerovala i cijela javnost. Ustvari, još i manje...
Da te djevojke uopće idu na europsko rukometno prvenstvo znala je više-manje njihova rodbina, ljudi u savezu i nekolicina novinara koji još redovno prate ženski rukomet. A sada se pak cijela Hrvatska živcira zbog svakog promašenog šuta naših igračica, odnosno raduje zbog svake obrane Pijević i svakog gola Mičijević. To je, nažalost, postao uobičajeni hrvatski pristup pa se sport većinom prati ne zbog same ljubavi prema sportu, već zbog – uspjeha!
Naslov pjesme “Svijet voli pobjednike” ustvari se može preformulirati u “Hrvati vole pobjednike”. No kao što je hrvatski izbornik Nenad Šoštarić rekao, on i djevojke svjesni su da su na Euro ispraćeni kao potpuni anonimusi, ali sretni su što su sada iz te anonimnosti izašli. Pokazale su djevojke da je hrvatski rukomet još živ, da se u njega treba ulagati i pomagati ga, a ne dopustiti daljnje propadanje nekadašnjih centara ženskog rukometa. Hrvatski rukomet, s izuzetkom Podravke i Lokomotive, potonuo je u amaterizam, najbolje to pokazuje podatak da većina klubova prvenstvo Hrvatske igra s juniorkama, jer zbog odnosa institucija prema ženskom rukometu mnoge cure već s 20 godina odustaju od tog sporta.
I zato je ovaj fenomenalan uspjeh naših rukometašica na Euru možda zamašnjak koji sve to može promijeniti i privući sponzore koji će onda ponukati i državu da više ulaže u ženski rukomet. I ne samo u rukomet, već i cijeli ženski sport, koji je, nažalost, podcijenjen i marginaliziran više nego ikad. Šoštarićeve djevojke pokazale su da talenta imamo, da i ženski sportovi mogu biti u europskom i svjetskom vrhu. I zato, bez obzira na to osvoje li medalju ili ne, one su već sada velike pobjednice, jer pomaknule su stvari s mrtve točke. Eto, i HRT će prenositi polufinalnu i finalnu utakmicu!
Cijeli uspjeh zenske rukometne reprezentacije nije nastao preko noci, vec je to rezultat dugog i muktrpnog rada kako od strane trenera, tako i od strane samih rukometasica. Kad se uzme u obzir da samo njih 7 igra profesionalno, a ostale, uz rukomet, moraju raditi druge i poslove, tim im je uspjeh fenomenalan , moglo bi se reci, nadljudski!