Polarstern, znanstveni ledolomac koji je prvi put zaplovio 1982. godine i nakon toga ostvario više od 100 znanstvenih ekspedicija, vjerojatno će svoj sjajni put završiti na spektakularan način. Jer, planirano je da RV Polarstern, odnosno Polarna zvijezda, uskoro dobije svojeg nasljednika. Bila je to ideja Horsta Grunenberga, SPD-ovog zastupnika u Bundestagu. Objasnio je Helmutu Schimdtu, tadašnjem kancelaru, bilo je to 1978. godine, kako treba sagraditi ozbiljan istraživački brod, ništa manje od toga.
Jer, brod je, kada nije na misijama, trebao opskrbljivati istraživačke postaje na nepristupačnim područjima. I Schmidt je pristao, njegova je socijalno-liberalna vlada odobrila 110 milijuna tadašnjih maraka za gradnju broda namijenjenog polarnim istraživanjima, dvostruko više od prvotno planirane. Bilo je to dovoljno novca da se brod smjesti u sam svjetski vrh po mogućnostima koje je pružao u svrhu istraživanja. Projektiran u Hamburgu, sagrađen u Kielu, novi je brod bio upravo ono što je Grunenberg i reklamirao – vrhunac znanosti kroz tehnologiju.
Različiti klimatski modeli
– Bilo je bitno da brod bude prostran jer namjene su mu bile raznovrsne. Obično je u neku vrstu istraživanja uključen 320 dana u godini – kaže dr. Martin Weiss iz njemačkog pomorskog muzeja, povjesničar koji Polarstern prati od samog početka. Na Polarstern može stati 44 člana posade i 55 znanstvenika koji koriste laboratorije i drugu opremu na njegovim palubama, vrlo često s raznih strana svijeta. Primjerice, redovito je na ruti prema Neumayeru III., njemačkoj istraživačkoj postaji na Antarktiku koju opskrbljuje. Polarstern je napravljen tako da može ostati zarobljen u ledu cijele zime. Jedna je takva instanca ekspedicija MOSAiC, Multidisciplinary drifting Observatory for the Study of Arctic Climate. Planirano trajanje ove misije je godinu dana, počela je u listopadu prošle godine kada je Polarstern ušao u vode Arktika i tamo ugasio motore jer je njegova posada znala da će uskoro ostati okovan ledom koji će ga lagano nositi prema unutrašnjosti.
– Posebnost je broda je što može prikupiti podatke s velikom pravilnošću i pouzdanošću u regijama do kojih je teško doći, istakao je dr. Weiss u opisu broda na stranicama njemačkog pomorskog muzeja. Na Polarsternu će se do kraja misije izmijeniti više od 300 članova posade i znanstvenika. No cilj kojem streme je izniman. Nikada do sada znanost nije uspjela doći do podataka o uvjetima koji vladaju tako blizu samog krova svijeta. Ekspediciju MOSAiC imaju priliku pratiti novinari uglednog znanstvenog časopisa Nature. Oni prenose kako su ti podaci zamalo izgubljeni. Jer, Arktik se zagrijava dvostruko brže od ostatka Zemljine kugle. Mala mjerna postaja koju su znanstvenici bili ostavili u početku misije na plohi leda više nije bila ondje. Led se razlomio, krajolik se promijenio, točku gdje su instrumenti ostavljeni više nije bilo moguće prepoznati. Pronađena je nakon dva dana potrage.
Iako temperature na Arktiku sežu i do -55 stupnjeva Celzijevih, jedna je sasvim druga prijetnja omela izmjenu ljudstva na njemačkom polarnom istraživačkom brodu. Ne treba previše pogađati – pandemija. Znanstvenik iz grupe koja je bila na rasporedu za smjenu na brodu bio je pozitivan na novi koronavirus SARS-CoV-2 zbog čega je cijela smjena morala ostati u Njemačkoj. Zbog toga je nastala rupa u rasporedu te je došlo do prekida u prikupljanju podataka iz područja oko broda. Zatvaranje granica, otkazivanje letova i restrikcije kretanja preko granica bili su dodatan problem.
Brod je tako u drugoj polovici travnja, s prvim popuštanjem leda, prekinuo jednogodišnji boravak i krenuo s Arktika kako bi se susreo s druga dva broda i obavio izmjenu posade. Značilo je to i napuštanje istraživačke postaje postavljene nedaleko od broda, ali s nadom da će se brod vratiti nakon nekoliko tjedana i pripremiti se za novo ostajanje u ledu. Ipak uz sve teškoće ekipa znanstvenika s Instituta Alfred Wegener (AWI), Helmholtz Centra za polarna i pomorska istraživanja u Bremerhavenu uspjeli su donijeti podatke kakvi su do sada ostajali nedostupnima. Oni će dati sasvim nova saznanja o Sjevernom polu. Već preliminarna analiza tih podataka otkrila je kako je Arktik temperaturno vrlo slojevit – na vrhu broda bilježi se temperatura za 5 celzijevaca viša od one izmjerene u najbližem ledu. Tamne okolne vode ipak su skrivale bogat život, a ne zatišje kako se dugo mislilo. Prikupljeni će se podaci uneseni u različite klimatske modele koji će znanstvenicima pomoći da bolje razumiju kako se Arktik nosi s porastom svoje temperature.
Tri geološke zone
Riječ je o ključnom podatku jer bi po tim saznanjima bilo moguće dokučiti kako će se zagrijavati ostatak Zemlje. Do sada je RV Polarstern kompletirao 105 istraživačkih misija na Arktiku i Antarktici, dvije najhladnije regije na planetu. Brod je prešao 1,7 milijuna nautičkih milja po oceanima, što je otprilike tri milijuna kilometara, kao da je 75 puta oplovio ekvator. No, zašto bi netko uopće istraživao tako negostoljubiv, praktično neprijateljski predio kao što je Arktik? Osim zbog najočitijeg razloga, a to je klima? Na Arktiku postoje neke od posljednjih i najekstenzivnijih divljina na svijetu, a njihovo značenje u očuvanju bioraznolikosti i genotipova je izniman. No, premali je to razlog da bi od 1937. do 1991. godine na Arktiku 88 istraživačkih posada postavilo svoje naseobine na komadima leda.
Dosadašnja su istraživanja pokazala da na Arktiku postoje velike zalihe nafte, plina, minerala, svježe vode, dakako i ribe, u kopnenom dijelu i značajnih šumskih bogatstava. Nekadašnji Sovjetski Savez ekstenzivno je istraživao područje Arktika, ta saznanja danas ispadaju iznimno vrijednima. Istraživanje koje su napravile Sjedinjene Države zaključilo je kako ispod Arktika moguće leži 22 posto svjetske nafte i plina. Drži se da se radi o 90 milijardi barela netaknute nafte koju je moguće vaditi. Uz nju 44 milijarde barela plina. To bi bilo nekih 13 posto netaknute nafte u svijetu. Od ovih arktičkih rezervi oko polovice se nalazi u tek tri geološke zone. Dodatno, oko 84 posto netaknute nafte i plina nalazi se ispod mora oko Arktika.
Ima istraživanja koja te rezerve proglašavaju i znatno većima. Prema tome je jasno kako osim država koje nastoje pod svoju kontrolu staviti nešto od tih bogatih predjela, isto nastoje i naftne kompanije. Arktik je naprosto bogat naftom. Ondje također leže i goleme rezerve fosfata, boksita, željeza, bakra i nikla. Arktikom upravlja nešto što se zove Arktičko vijeće koje čini osam država, Kanada, Danska, Finska, Island, Norveška, Švedska, Rusija i SAD. Izravan pristup teritoriju Arktika imaju sve te zemlje osim Finske i Švedske. Sve ostale polažu pravo na dijelove njegova teritorija, to, međutim, isključuje sam Sjeverni pol, na koji nitko nema prava.
ww︆︅︆︅︆︅w︆︅︆︅︆︅.kis︆︅︆︅︆︅st︆︅o︆︅︆︅k︆︅︆︅︆︅.c︆︅︆︅︆︅om