Ne znaju za drugi svijet osim digitalnog u kojem su odrasli, najviše komuniciraju putem društvenih mreža, informiraniji su od prijašnjih generacija, ambiciozni, liberalno su odgojeni, ne hrle rano u seksualne odnose, ali su i ranjiviji.
Oni su djeca Z-generacije, rođeni između 1996. i 2011. Prema istraživanjima i raspravama koje se vode u svijetu ujedno su i mentalno ugroženiji od ranijih generacija. Oni koji ne prate promjene u načinu razmišljanja i funkcioniranja svake nove generacije, generaciju Z će nazvati razmaženom, lijenom (jer satima bulje u ekrane), neodgojenom, a neki će se pozivati na dobra stara vremena kad su roditelji i učitelji zbog “čvrste ruke” bili autoritet koji se slijepo sluša.
Generacija Z na Zapadu je na putu da bude najobrazovanija od svih dosadašnjih generacija, ne možete ih odgajati vikom, nego razgovorom, otvoreni su prema svijetu, tolerantni prema razlikama, ali i tjeskobniji i osamljeniji zbog života u digitalnom svijetu.
Informiraniji i brže reagiraju
Znanstvenici na Oxfordu istraživali su utjecaj fizičke aktivnosti na mozak i preporučili najmanje sat intenzivne aktivnosti za djecu i tinejdžere dnevno, ali stvarnost je daleko od toga. Neuroznanstvenik, akademik Ivica Kostović, uz ogradu da se Z-generaciju ne može usporediti s kontrolnom jer starije generacije nisu odrastale u digitalnom svijetu, ističe sljedeće:
– Sigurno je da je način reakcije generacije Z na izazove i informacije drukčiji nego starijih generacija; brže reagiraju, imaju brža rješenja, osobito vizualna. Mogli bismo reći da su inteligentniji, ali i ugroženiji jer imaju deprivaciju komunikacije licem u lice, fizičke aktivnosti i kontakta s prirodom. Čovjekov mozak i tijelo nisu rođeni za ono što Z-generacija radi, borave satima pred ekranima, komuniciraju preko društvenih mreža, a ne licem u lice, ne kreću se, iako su preporuke znanstvenika temeljem opsežne studije u SAD-u i Britaniji da, provedu li više od dva sata ništa ne radeći uz ekrane, najmanje sat dnevno trebaju imati intenzivnu tjelesnu aktivnost – kaže Kostović dodajući da to ne uključuje kretanje putem od škole do kuće ni skromna dva sata tjelesnog u školi, koja su bila predviđena za neka druga vremena kad su djeca pola dana bila na otvorenom.
– Tjelesni razvitak je jednako bitan kao i mentalni, jer mozak u interakciji s tijelom upravlja cjelokupnim ponašanjem. Ne može sportaš biti tjelesno jak, a umno slab. Izbacivati tjelesni iz škole zbog nadoknada gradiva je pogrešno (neke škole su upravo to predložile do kraja polugodišta op.a). Imali smo primjedbe na “Školu za život” jer se ne drže preporuka o potrebnoj tjelesnoj aktivnosti i važnosti odgoja djece. U osnovnom obrazovanju, kad se djeca osim u obitelji i u školi emocionalno formiraju i stječu prve kognitivne spoznaje, dijete je posebno osjetljivo i treba ga odgajati, a ne učiti samo znanju. Emocionalni dio u odgoju najvažniji je kako bi dijete bilo sretno. U Švedskoj nema dana da djeca u školi nisu vani, u prirodi. Pametan nastavnik će reći da se djeca trebaju igrati i to razvija posebnu vrste inteligencije, to je “Inteligence Playground”, inteligencija igrališta, ulice, ona mu omogućava da se kasnije u životu snalazi. Veliki lideri nisu uspjeli tako što su u početku buljili u ekrane i družili se preko mobitela – kaže Kostović.
To što je Z-generaciji uskraćena tjelesna aktivnost, kontakt s prirodom i izravna komunikacija s vršnjacima loše utječe na emocionalni i kognitivni razvoj. Pretilost je u porastu, djeca su depresivnija jer sjede i satima bulje u ekrane. S druge strane, imaju veće mogućnosti učenja, osjećaj da je cijeli svijet njihov, ali paradoks je, kaže Kostović, da se danas bolje komunicira s nekim preko oceana nego s osobom u istoj sobi.
Profesorica psihologije Gordana Kuterovac Jagodić smatra da generacija Z ima neke specifičnosti poput komunikacije preko društvenih mreža, ali i odrastanja u svijetu koji previše očekuje od njih.
Argumentirano protivljenje
– Još od osnovne škole od djece se očekuju različiti uspjesi, uspoređuje ih se s drugima, trebaju biti ljepši, bolji od drugih, imati više aktivnosti. I to je sigurno opterećenje za mentalno zdravlje Z generacije, osobito za adolescente dok formiraju svoj identitet. Specifični su i što se teško povjeravaju i prijateljima, jer prijateljski odnos danas više uključuje bodrenje i divljenje, a ovo potonje nije dobro jer kod onog drugog stvara osjećaj manje vrijednosti, pa je povjeravanje djece i mladih prepušteno, uz roditelje, psiholozima i psihoterapeutima kojih je sve manje u odnosu na potrebe djece – govori Kuterovac Jagodić. Za Z-generaciju, slaže se, vika ne pomaže, neće ustuknuti kao nekoć pred drekom roditelja jer su drukčije odgojeni, u drukčijem svijetu.
– Argumentirano će se usprotiviti roditeljima, vika ne koristi, već razgovori i pregovori. Djetetu treba prilaziti s povjerenjem da i ono nešto zna i da nas može naučiti. Bila sam nedavno na skupu na kojem je jedan Finac rekao da primjećuje razliku između našeg i finskog školstva. U Finskoj je normalno da učitelj kaže da nešto ne zna i da i on uči od djece, pogotovo u digitalnom svijetu u kojem su djeca bolja. A u nas učitelj sve zna, jer ako ne zna to je katastrofa. A ne može sve znati – kaže Kuterovac Jagodić. Zbog pritiska kojem su izloženi od obitelji do škole neka djeca reagiraju anksioznošću, a druga se pobune pa baš neće ništa, iako je riječ o djeci roditelja koja puno rade i koji su uspješni. Smatra da su, kad je riječ o Z generaciji, pod velikim pritiskom srednjoškolci, osobito maturanti.
Zabrinjavajuća je studija koju je lani objavio magazin Emotion u kojoj se pratilo više od milijun djece u dobi od 13 do 18 godina od 90-tih godina. Studija je pokazala drastičan pad zadovoljstva i sreće kod tinejdžera od 2012. do 2016, dok je od 1990. do 2000-tih kod adolescenata bilježen stabilan rast sreće i zadovoljstva. Pad sreće kod tinejdžera dovodi se i u vezu s prekomjernim korištenjem pametnih telefona i društvenih mreža, 2016. gotovo je svaki tinejdžer imao mobitel. Z-generacija je tolerantnija prema razlikama jer nema toga što već nisu vidjeli i pročitali na internetu.
Prilagodba stvarnom životu
Sociologinja i politologinja Vlasta Ilišin ističe da danas mladi imaju manje socijalnih iskustava, pa tako i manje socijalne zrelosti.
– Čovjek ne može socijalno sazreti samo s godinama života ako nema socijalne kontakte. Svaka sljedeća generacija obrazovanija je od prethodne ako se računaju stupnjevi obrazovanja. Što se tiče sadržaja, to uvijek može biti diskutabilno jer u mnogim stvarima digitalne generacije misle da znaju i uče služeći se digitalnim izvorima, koji nisu uvijek najpouzdaniji. Dobiti informaciju je početak učenja. Mogu mladi biti informirani znatno više od prijašnjih generacija, ali zbog okrenutosti digitalnom svijetu reducira im se socijalni život. Sada se u nekim zemljama odustaje od prednosti digitalnog svijeta da bi se mladi više učili na stvarni život i prilagođavali mu se – kaže Ilišin.
Prema pisanju The Economista, istraživanja pokazuju da današnji tinejdžeri i mladi manje puše i piju, kasnije ulaze u seksualne odnose, više se obrazuju i te promjene su vidljive u svim bogatijim zemljama od europskih, do Japana, SAD-a, Kine i Južne Koreje. U Japanu je 2015. godine bilo čak 47 % Japanaca u dobi od 20 do 24 godine koji su naveli da nikad nisu imali seksualne odnose sa ženom, dok ih je 2002. bilo trećina. I kod nas su ginekolozi zamijetili da mladi kasnije ulaze u seksualne odnose.
To je posljedica ovog zapadnog liberalnog školstva koje djecu uči toj "otvorenosti" i sličnim idejama koja imaju štetne posljedice za njihov kasniji život, umjesto da se djeca uče odanosti naciji i domovini i vjeri u Boga, ona se kroz ovi sustav uče samo borbi za osobne kapitalne interese.