Istraživači s britanskog sveučilišta East Anglia (UEA), pod vodstvom
prof. Tima Lentona, ustanovili su da su dosadašnji pokušaji ublažavanja
klimatskih promjena koje je prouzročio čovjek potpuno neadekvatni te
predstavili novu metodu rješavanja klimatskih problema: njihova
geoinženjerska shema pokazuje kako svemirska ogledala, u kombinaciji sa
smanjenjem stakleničkih plinova, premještanjem i mijenjanjem boje
oblaka te “gnojenjem” oceana, koncentraciju CO2 u atmosferi do 2100.
mogu vratiti na razinu iz predindustrijskog doba.
Naime, s UAE tvrde da su dosadašnji povoljni rezultati mjerenja
efikasnosti genoinženjerskih sistema bili precijenjeni te da su u
proračunima napravljene velike greške.
Metoda hlađenja Zemlje tima UAE zahtijeva velike intervencije u
ekosistem na globalnoj razini, no proračuni pokazuju da ona osigurava
“čistu Zemlju” jednom zauvijek. Ipak, dr. Tarzan Legović, predstojnik
Zavoda za istraživanje mora i okoliša Instituta R. Bošković, upozorava
da treba promisliti moguće probleme pri realizaciji modela s UAE.
– Da bi se u orbitu bacili listići “ogledala”, potrebno je napraviti
180.000 lansiranja, a svako lansiranje proizvodi novi CO2. Usto, da bi
se Zemlju zasjenilo od Sunca, svake godine u orbitu treba dodati još
31.000 km2 listića. K tome, listiće ogledala treba i zadržati
stabilnima u orbiti, a ne da oni odlete u svemir! Usto, s vremenom bi
cijela orbita postala onečišćena.
Dr. Legović upozorava i da za poticanje rasta morskih algi
(fitoplanktona), koji u svoju biomasu ugrađuju CO2, nije dovoljno more
obogatiti samo željezom, što je njemačko-indijski tim znanstvenika
počeo raditi 28. siječnja u moru Antarktike. – Ondje naprimjer
nedostaje i fosfora i dušika!
– Takvi postupci, poput bacanja 20 tona željeza u morsku površinu od
300km2, što je 28. siječnja, odbacivši tužbu zelenih, odobrio njemački
sud, mogu dovesti do vrhunskih, ali i do katastrofalnih rezultata –
drži predsjednik Savjeta udruge Eko Kvarner Vjeran Piršić te nastavlja:
– Problem kiseljenja mora je “velika frka”, pa su odlučili poduzeti
nešto hitno i avangardno. No ta metodologija nije dovoljno testirana i
kompleksni ekosistem Antarktike nije dovoljno proučen pa je teško reći
hoće li postupak napraviti veću korist ili štetu!
Ipak, dr. Tarzan Legović kaže da je obogaćenje mora postupak koji ima
veću vjerojatnost da uspije od pomicanja i mijenjanja boje oblaka ako
se postigne da fitoplankton, koji je u sebe ugradio CO2, nakon toga
potone duboko u more.
Dr. Tarzan Legović, Irb
Najvažnije je saditi šume! Tako se, uz povećanje rasta algi u moru, povećava zahvat CO2 iz atmosfere. Obogaćenje mora ne bi trebalo predstavljati problem, jer se točno zna kad je sezona rasta odgovarajućih algi pa bi se moglo izabrati one alge koje brže tonu. No, samo željezo nije uvijek dovoljno: u Atlantiku nedostaje fosfora i dušika. Masovno razmještanje oblaka mi se čini teško izvedivim kao i značajno mijenjanje refleksije oblaka i površine zemlje, iako svaki korak i prema tim smjerovima istraživanja obećava.