Što je brojnija biciklistička vojska, bolji su i uvjeti na zagrebačkim ulicama

Malo je vjerojatno, moglo bi se čak reći i nemoguće, da postoji osoba koja uživa u gradskoj vožnji u onim kritičnim satima kada svi ujutro odlaze na posao ili, još gore, kada se, od radnog dana nervozni, s njega vraćaju.

Živčanost i stres u prometu zasigurno ne umanjuje ni prizor na gradskim cestama gdje se čini da ima više automobila nego što je stanovnika. Međutim, to ne mora biti tako. Osim javnog gradskog prijevoza čije su linije relativno dobro umrežene, alternativa za koju je potrebno tek malo dobre volje, a k tomu je i zdrava i besplatna krije se u pedaliranju. Koliko god su gradski biciklisti i dalje najčešće, nažalost, nevidljivi vozačima automobila, upravo su oni iz godine u godinu sve češći prizor u prometu. Lani se, prema rezultatima do kojih je došao Sindikat biciklista, 3-4 posto cjelokupnog prometa odnosilo na biciklistički. Optimistični su to podaci koji pokazuju da građani na bicikle više ne sjedaju samo radi vikend-rekreacije na Jarunu, Bundeku ili Maksimiru, nego da se polako iz godine u godinu budi svijest o svim zdravstvenim, ekološkim, financijskim i inim dobrobitima koje vožnja bicikla donosi. Za razbijanje psihološke barijere po kojoj je od listopada do travnja hladno i “nije za bicikl” potrebna je samo jedna vožnja, a nakon dobrog osjećaja koji uslijedi, povratak u tramvaj, autobus ili automobil gotovo je nemoguć.

Gradski biciklisti zapravo su tihi pregaoci zbog kojih su vidljivi pomaci u gradskoj infrastrukturi jer upravo zbog porasta male biciklističke vojske na ulicama dolazi i do gradnje biciklističkih staza, parkirališnih mjesta i svega što je potrebno za sigurno prometovanje. Iako je infrastruktura još daleko od idealnoga, gradnja tzv. dijeljenih prometnih zona koje je moguće vidjeti u Gajevoj, Primorskoj ili Kranjčevićevoj najsretnije je rješenje koje biciklistima ulijeva određenu dozu sigurnosti da se bez straha voze ravnopravno i “retrovizor o retrovizor” s motornim vozilima.