Kiša, snijeg, sunce, bilo koje da je godišnje doba, oni su na svojim dvokotačnim ljubimcima. Nema lošeg vremena, samo manjka volje, često će reći gradski biciklisti.
– Posljednjih šest godina doslovno ne mogu zamisliti život bez bicikla. Na njemu sam upoznala gotovo svaki kutak grada onako kako nikad ne bih u gradskom prijevozu – kaže Iva Pezić te dodaje kako više ne može zamisliti da se od točke A do točke B vozi tramvajima kojima treba “sto godina”. Međutim, unatoč porastu broja aktivnih biciklista na kolnicima u posljednjih nekoliko godina, mnogim vozačima automobila oni su još uvijek obična “ometala” u prometu zbog čega su nerijetko diskriminirani kao sudionici prometa.
Parkiranje na biciklističkoj stazi, ignoriranje na cesti te nepropisni ulasci u biciklističku traku samo su neke od situacija s kojima se biciklisti svakodnevno susreću.
Svjež zrak ne dam nizašto
– Dnevno pedaliram između 15 i 20 km bez obzira na vremenske uvjete i velik dio svoje vožnje susrećem se sa živčanim vozačima. Oni su mi gori i od ionako loše biciklističke infrastrukture – govori Pezić. Da biti biciklist u Zagrebu nije bajno, slaže se i Tena Šarić iz Sindikata biciklista. Međutim, Sindikat biciklista unatoč tome ohrabruje sve bicikliste da se polako ali sigurno na mjestima gdje nisu iscrtane biciklističke trake voze i po kolniku. No, ohrabrivanju unatoč, još se uvijek većina biciklista vozi nogostupom. Posebice Ilicom ili Savskom gdje ih pješaci nerijetko “časte” psovkama jer uzurpiraju “njihov” prostor. Primjer biciklističke infrastrukture koju bi biciklisti voljeli češće viđati nalazi se u Gajevoj, Primorskoj ili Kranjčevićevoj. Riječ je o tzv. dijeljenoj prometnoj zoni u kojoj je preporuka ograničenja 30 km/h, a biciklisti ravnopravno “retrovizor o retrovizor” prometuju s automobilima. Međutim, da Zagreb i nije loš grad za bicikliste kako se to često govori, mišljenja je Dino Škare koji na biciklu dnevno prijeđe minimalno 15 km.
– Nitko od vozača automobila ne siječe namjerno put biciklistima, nego nas jednostavno previde kao sudionike prometa. Trebamo biti svjesni da smo najčešće, nažalost, nevidljivi. Iako sam imao prometnu upravo zbog toga, ne odustajem od bicikla. Svjež zrak i uštedu na tramvajskim kartama ne dam nizašto – govori Škare te ističe kako je primjetno poboljšanje biciklističke infrastrukture unazad nekoliko godina zbog čega Zagreb postaje prava europska metropola.
Sve je stvar “klika” u glavi
Zagreb je iznimno pogodan grad za bicikliste. Nema puno uzbrdica i poprilično je ravan, a temperature su tijekom gotovo cijele godine ugodne. Tu i tamo na nekoliko zimskih dana u godini “stegne”, ali strastvenim biciklistima čak ni to ne smeta.
– Do prije sedam godina bila sam aktivna vozačica automobila, a sad mi je to apstraktno. Sve je stvar “klika” u glavi, a poboljšano zdravlje koje s tim dolazi neprocjenjivo je – govori Šarić.
A ja ne bih volio upijati te njihove jutarnje znojne mirise u svom uredu.