Egzotične vrste kao kumkvat, čičoka i muca na plac stižu ravno s naših njiva

Ma to mora da je nekakav “križanac” ili GMO! Izgleda kao zametak naranče... Komentari su to s kojima se svakodnevno susreću prodavači na zagrebačkim tržnicama.

Točnije, oni na čijim klupama stoji kumkvat, sićušni agrum veličine trešnje, koji u Zagreb najčešće stiže s juga zemlje, iz doline Neretve. A još se više iznenade kad im kažu da se jede s korom.

Nije baš klasična ponuda

– Čude se, gledajući plodove kao da su neka novost, a nastali su još u 7. stoljeću u Kini, u isto vrijeme kad su Hrvati stigli na ove prostore – kaže trgovac koji kumkvat na Dolcu prodaje za 40 kuna po kilogramu. Kod Davora Tomića, na susjednom štandu, koštaju pak 50 kuna. Kupci zastanu kad čuju cijenu, nećkajući se i razmišljajući bi li kupili.

– Ali odluče se za kupnju kad im ih ponudim za 20 kuna za pola kilograma – kaže Tomić. Velika je razlika, slažu se prodavači, u kumkvatima koji dolaze iz Italije, kakvi se znaju prodavati na Dolcu, i onih uzgajanih u Hrvatskoj jer uvoznici otkupljuju one koje dugo stoje, i to po niskoj cijeni, dok su oni iz zemlje puno friškiji.

– Naši mogu stajati najviše dva tjedna na sobnoj temperaturi, a talijanski puno dulje – govore. Oni spadaju u među prodavače koji su se svojom ponudom na tržnici odlučili okrenuti sve popularnijem trendu zdrave prehrane. Kumkvat, za koji upućeni znaju da je odličan za probavu zbog velike količine vlakana koje sadrži, jedan je od “egzotičnijih” proizvoda na placu. Tako ih zovu ne zato što rastu u dalekim egzotičnim zemljama, već zato što oni koji ih drže nemaju ono što se može nazvati klasičnom ponudom na placu. A te “egzotične” proizvode ne nabavljaju u inozemstvu, već svi rastu u Hrvatskoj. Neke su stare, zaboravljene sorte kojima su se proizvođači odlučili vratiti, poput jabuka “muca”, kako ih zove Marija Varović, koja prodaje na Dolcu.

– Tako ih zovemo kod nas u Podravini, gdje rastu. Specifične su jer imaju okus po ananasu – kaže gospođa Marija dok pokazuje još jedan raritet na svom štandu – crnu rotkvu, koju su, doduše, mnogi već i otkrili.

– Izvrsna je za bronhitis, izdubi se i unutra se stavi med te se ostavi preko noći, a onda sljedeći dan to jedete. Može se i naribati za salatu – kaže ova kumica. Tražen je i grah koji zovu “žohar” ili “balon” zbog oblika i veličine. Gotovo je dvostruko, naime, deblji i veći od ostalih sorti graha, a dvostruko više i košta.

– Cijena mu je 50 kuna po kilogramu. Malo ga imam i brzo se proda, a najbolji je na salatu. Potrebno je samo začiniti ga s malo ulja, soli, octa i luka i ne treba vam ništa drugo jesti cijeli dan. Osim toga, uzimaju ga jer ne napuhuje – kaže Ana Krapinec koja ovu vrstu graha uzgaja u Velikom Trgovišću. Hit je i čičoka, gomoljasti plod koji neki koriste kao zamjenu za krumpir. Zbog niske kalorijske vrijednosti kupuju je oni koji paze na liniju. – Od nje radim i čips – kaže prodavačica Ružica Legin.

Okus podsjeća na kestene

Pravi ljubitelji krumpira, ne želeći se odreći omiljenog priloga, radije će se zaputiti na tržnicu Utrina. Tamo se za 12 kuna prodaje plavi ili ljubičasti krumpir, koji se može “pohvaliti” da ne sadrži ni trunku kolesterola, a dolazi iz Međimurja. Iako je porijeklom s Anda...

– Sprema se na isti način kao i običan krumpir. Pomalo je orašasta okusa, neki kažu da ih podsjeća na kestene – kaže prodavačica. Povremeno se tamo može pronaći i bamija, sušena i nanizana na lančiću, a košta od 30 do 50 kuna.

– Znaju pitati je li to paprika, što se s tim radi – peče li se, dinsta... Obično je prepoznaju oni porijeklom iz BiH, tamo je to dobro poznata biljka. Najpoznatije je jelo, kojemu je to neizostavan sastojak, begova čorba – zaključio je trgovac na Utrini.