Golubek moj beli za moj život celi, ne bum više dekla ja, od denes sem udana, razdragano su pjevale 78-godišnje Katica i Ljubica cupkajući nogama o pod dok se na pozornici vrtjelo kolo i “ijukalo” na tu veselu pjesmu.
– Da nam je još pri ruci koji zgodan gospodin, da vidiš kako bismo se zavrtjele ovuda – kroz smijeh je rekla Katica priznavši da joj noge nisu ono što su bile, ali da je i dalje uvijek spremna za ples.
A plesa, pjesme, ića i pića bilo je obilje na Strossmayerovu trgu, gdje se jučer u povodu Međunarodnog dana starijih osoba održao 15. Gerontološki tulum. Iako je malo tko od prisutnih bio mlađi od šestog desetljeća, energije je bilo toliko da su im i oni upola mlađi mogli zavidjeti. Plesali su se valcer, fokstrot i u svakom slobodnom kutku prostora, pa čak i iza same pozornice, pjevale narodne pjesme i šlageri te feštalo sve u šesnaest.
– Ovi mladi misle da smo mi stariji samo za sjediti doma i gledati televiziju. Znamo mi feštati, imali smo godina da se ispraksiramo – našalila se Ljubica Gatarić, a da to i dokaže, podigla je plastičnu čašu iz koje je dopirao miris šljivovice.
– Dobra stvar kad imaš godina koliko ja jest da me više nitko ne pita imam li dovoljno godina za piti – namignula je. Osim ispred kuhinje i šanka, gužve su bile ispred štandova na kojima su se prodavale rukotvorine, poput oslikanih tanjura, keramičkih skulptura, licitarskih srca i lutaka, koje stvaraju 83-godišnja Marica Nemet i njezine prijateljice.
– Trebalo nam je mnogo godina da se izvještimo. Treba biti pedantan s kistom da bi oslikale tanjure, a i ruke su nam sad malo slabije. Ipak, veliki nam je gušt razveseliti druge svojim radom, a cijene od 20, 30 i 40 kuna koje ovdje vidite više su simbolika – kazala je dobro raspoložena Marica. Red je bio i ispred štanda Crvenog križa, gdje su se mogli besplatno izmjeriti šećer i tlak, a radila se i spirometrija te se mogla provjeriti razina kisika u krvi.