Zagrebačka gastroscena mijenja se iz dana u dan. U prvoj polovici ove godine u Zagrebu je otvoreno desetak restorana. Stanovnici ne pamte da ih je toliko otvoreno u tako kratkom razdoblju.
A sve brojniji turisti koji dolaze u Zagreb čini se da diktiraju tempo otvaranja. I to uglavnom malih bistroa, koji su sve traženiji. Gleda se što upečatljiviji interijer, kreativna kuhinja, domaća atmosfera. Glavni kriterij nije novac. Turistima je zgodnije pojesti nešto “s nogu” ili sjesti tamo gdje će jelo na stol dobiti za deset minuta umjesto da se zadržavaju na jednom mjestu cijelu večer. Mjesta gdje se fino jede i pije u Zagrebu zabilježio je nedavno i britanski The Guardian, a impresionirala ih je činjenica da je Zagreb prepun mjesta koja nude dobar omjer cijene i kvalitete. Idealno je to za tzv. backpackere, koji žele što više obići u malo vremena. No najviše od svega impresionira ih dobra hrana. Još kad je ta hrana prezentirana na dobar način, odlaze doma usta “punih priče” o našim štruklima, makovnjači i domaćim jelima od namirnica koje se svakodnevno nabavljaju na Dolcu.
Iako u toj turističkoj ekspanziji izgleda da su najmanje dobili tradicionalni restorani eminentnog imena s dugogodišnjom tradicijom, istina je da su izgubili baš neki od onih restorančića koji su prije nekoliko mjeseci otvorili svoja vrata. Dio je prepolovio radno vrijeme, dio razmišlja o zatvaranju, a neki su već zatvorili. Odnosno, od njih desetak, posao ide tek trima, a svoja su vrata već zatvorila dva objekta. Zagrebački su bistroi doživjeli sličnu sudbinu kao i hosteli. Kada su vidjeli što traže, zagrebački ugostitelji počeli su otvarati restorančiće sličnog tipa. I tu su se zaletjeli. Slično kao što su učinili i hostelijeri prije dvije godine kada su “izbacili” broj kreveta koji je “debelo” premašio potražnju.
Može se nagađati zašto su neki propali – zbog lošeg koncepta, nedovoljne pripreme ili nečeg treće. No glavni je problem što ih je jednostavno – previše.
Neutralac@ kakva su tvoja iskustva u ugostiteljstvu? Zbog takvog stava vlasnika lokala koji imaju para a nemaju znanja, nam i je tako u ugostiteljstvu. Ako VKV konobar ne zna raditi tak posao, kako će ga znati raditi student koji je recimo završio za mehatroničara, a namjerava studirati informatiku? Nema veze sa ugostiteljstvom. Ako sam ja završio ugostiteljsku školu, imam dosta godina iskustva, govorim aktivno dva jezika i još dva pasivno i imam bogato iskustvo u radu sa strancima iz cjelog svijeta (ne možeš isto pristupiti brazilcu, indijcu i japancu) a plačen sam isto kao taj tvoj student jer gazda ima stav da trebamo biti sretni što uopće radimo i imamo redovnu plaću, kako misliš da ću biti zadovoljan i raditi svoj posao sa smješkom na licu? Da ne pričam o radnom vremenu (dnevno se radi 8-12 h, a zna biti i po 16-20 ponekad).