Lari & Penati moje su omiljeno mjesto u Zagrebu za nešto prigristi, popiti, podružiti se, zimi i ljeti podjednako.
Prije otprilike tri godine, kada su otvoreni u Petrinjskoj ulici, u Zagrebu nije postojalo nijedno mjesto toga tipa – nepretenciozno, s puno duha i dobrom klopom. Danas je ugostiteljska situacija u gradu nešto povoljnija, ali Lari & Penati ostaju moja prva ljubav.
Uređenje i atmosfera odgovaraju mom poimanju opuštenog bistro-ugođaja, tako uobičajenog u mnogim zapadnoeuropskim gradovima.
Glazba se pomno bira
Zagreb još pati od grandioznosti – a ni propisi ne pomažu puno – pri osmišljavanju bilo kakvog restorana koji nije veliki lokal za fine večere ili pak drugi ekstrem, klasična gablec-varijanta. A Lari & Penati dokazuju da je dovoljno postaviti nekoliko različitih stolaca, na zidove nekakve spaljene tapete, lonce ili rasparene šalice i eto atmosfere!
U bistrou za sjedenje nude samo visoke stolce, zidove krase teće i lonci različitih boja i veličina, dok je tema staklenog izloga podložna vlasnikovoj sezonskoj i trendovskoj umjetničkoj inspiraciji. Glazba, koju se pomno bira, mješavina je soula, funka, indieja, rocka, jazza, a kada se baš raspištolje, i disco groovea.
No, sav taj art i šarenilo padaju u vodu ako kuhinja ne odiše kreativnošću, održavajući pritom ujednačenost izvedbe. Na sreću, Lari & Penati su pri zapošljavanju glavnog kuhara bili dovoljno otvoreni da jelovnik prepuste u ruke nekog nepoznatog Amerikanca koji je tvrdio da je kuhar. James i danas osmišljava jela pa, iako bi se vjerojatno rado malo jače prepustio zovu soul kitchena američkog juga, vlasnik Igor drži ga pod kontrolom.
Osobno ne bih imala ništa protiv da se na jelovniku nađe malo više osvježenja iz kreolske i cajun kuhinje. No zasad se zadovoljavamo provjerenim američkim klasicima poput BBQ ribs, svinjskih rebarca premazanih domaćom BBQ marinadom i pečenih polagano, doslovce satima. Spicy chicken wings marinirani su u umaku od soje, narančina soka, meda i đumbira te su na jelovniku ustaljena klasika – hit koji se drži od početka.
Hrvatska strana priče nije zanemarena: tuna, purica u confitu, janjeći butić, pastrva, ječam, slanutak, leća, poriluk i ostale sezonske namirnice izmjenjuju se na jelovniku u pravilnim ciklusima. Neki bi mogli prigovoriti da porcije nisu pretjerano velike i da vjerojatno ne mogu utažiti neutaživu glad nekoga tko se naviknuo “dobro najesti” (“nakrkati”) za ručak.
Za moje su pojmove sasvim dovoljne. Jela tipa ramsteka, pačjih prsa ili romba i hobotnice prelaze nekakvu psihološku granicu od 10 eura, ali podrijetlo te namirnice i sama izvedba posve je opravdavaju.Keksi i tematski menijiU posljednje vrijeme opet je moguće kupiti i njihove kekse od lavande i limuna, pikantne bademe, ljute indijske orahe i čokoladne kekse; kao poklon ili za rafinirano posluživanje društva koje ste ugostili u svome domu. Naravno, ljudi svraćaju i na čašu vina, a ponuda se većinom sastoji od provjerenih hrvatskih etiketa vrlo prihvatljivih cijena, uz poneko ugodno iznenađenje.
Posebno me oduševljavaju tematski meniji, od kojih mi je najdraži onaj potkraj studenog kada se tradicionalno obilježava sezona kolinja.
Krvavice, čvarci i pečena jetrica tih me dana dozivaju iz Petrinjske. Veselo je i u vrijeme mladih vina, kada se otvaraju beaujolaisi i portugisci i grickaju kesteni, a bome i u božićno vrijeme, kada se prijatelji okupljaju uz čašu pjenušca i prigodni bakalar.
Bistro živi sa svojim gostima, s vremenom i običajima, kada se ljudi okupljaju i nazdravljaju na omiljenim mjestima. Nadam se još mnogim neformalnim susretima, sastancima i brzim ručkovima na terasi tog ljupkog bistroa.
>>Svratite li ovdje uživat ćete u klasičnim jelima s novim okusima, a koja nisu skuplja od 40 kn
>>Dobro došli u Malu Italiju u srcu Zagreba
