Dvije vrste mozzarelle – od kravljeg mlijeka (fior di latte) i od dimljenog bivoljeg mlijeka, divlja brokula i slavonska kobasica.
Tako izgleda pizza kad se zaljube Slavonka i Napuljac, koji su takav, malo drukčiji talijanski specijalitet donijeli pred suce, iskusne poznavatelje talijanske kuhinje, koji su jučer ocjenjivali najbolje uratke na Mainardi Pizza Cupu, natjecanju za najboljeg hrvatskog pizza-majstora. Supružnici Ana Uremović i Pasquale Longobardi željeli su pokazati kako izgleda kad se spoje dvije regije iz kojih dolaze, a kad to ne čine u paviljonu 8 Zagrebačkog velesajma na sajmu Hotel & Gastroteh, pizze peku gostima u svom restoranu “Papavero” u Mlinovima.
Tijesto od prirodnog kvasca
Ondje peku prave napuljske pizze, kakvu su jučer izradili na natjecanju, a ono što ih čini različitima od ostalih, kaže Ana Uremović, sastav je tijesta, u kojem ima veći postotak vode, pa se takva pizza peče na više od 400 Celzijevih stupnjeva, tako da bude gotova za samo 90 sekundi.
– Tijesto je izrađeno dan prije, Pasquale ga radi pomoću prirodnog kvasca koji sam izrađuje – dodaje Ana Uremović, koja se kao dvanaestogodišnjakinja s roditeljima preselila u Italiju iz rodnih Vinkovaca, gdje je nastavila školovanje, i gdje je upoznala budućeg supruga. S obzirom na to da je ona kuharica, a on certificirani pizzaiolo-majstor, otvaranje vlastita restorana bilo je pitanje dana, a to su odlučili i učiniti kad su naletjeli na prostor u Mlinovima.
Bolja pred žiri
Njihova pizzerija samo je jedna od ukupno njih 11 koliko ih je svoje pizzaiole poslalo na natjecanje. Došli su iz svih krajeva Hrvatske, a bilo ih je i iz Labina, Pule, Poreča, Đakova, Stare Gradiške, Zagreba... Svatko je došao sa svojim tajnim receptom. I svi su svojim kuharskim vještinama nastojali žiri uvjeriti da je njihova pizza najbolja. No na kraju je titulu najboljeg odnio Edo Osmić iz pizzerije “Napoli” iz Labina, drugi je njegov kolega Anthony Faraguna, koji radi u istom ugostiteljskom objektu, a na treće mjesto zasjela Ivana Pinter iz pizzerije “Verona” u Đakovu.
Pizze su se pekle u profesionalnim električnim pećima, ocjenjivala se i čistoća radne površine, a svaki je majstor donio i svoje tijesto te sastojke. Pekli su dvije pizze, koje su morali dovršiti u 15 minuta, a onu koja je bolje ispala, nosili su pred žiri. Bilo je zanimljivih kombinacija, na jednu su poslagali kulenovu seku, šunku, buđolu, koje su posuli bučinim sjemenkama, dok su neki svoju pizzu ukrasili šampinjonima punjenim šunkom. Najbolja tri majstora osvojila su put na oba najvažnija svjetska prvenstva, u Parmu i Napulj.
Pogledajte i hranu koju nikad ne biste trebali jesti:
To se može nazvati nesvakidašnja pizza a nikako naj bolja.