Obitelj Dragutina Šurbeka na trajnu posudbu u Hrvatski športsku muzej daje medalje s brojnih europskih i svjetskih prvenstava na kojima je Šurbek sudjelovao tijekom dugotrajne karijere, rekete, loptice, tekstilnu opremu, te niz vrijednih priznanja za Šurbekove velike sportske zasluge
U Austriji se od 15. do 20. rujna održava pojedinačno Europsko prvenstvo u stolnom tenisu na kojem sudjeluju i naši igrači i igračice, od kojih su neki već osvajali europske medalje. Smotra najboljih majstora 'pingića' Starog kontinenta povod je da se prisjetimo i vrijednoga jubileja istinske legende i jednog od najvećih hrvatskih stolnotenisača.
Proljetos se navršilo 45 godina otkako je Dragutin Šurbek (1946.-2018.) postao svjetski prvak u parovima, s Antunom 'Tovom' Stipančićem 1979. u sjevernokorejskom Pyongyangu. To će odličje sada biti u Hrvatskom športskom muzeju, kamo ga je ovih dana na trajnu posudbu dala Šurbekova obitelj. U bogatoj kolekciji od 119 različitih predmeta predanoj na pohranu nacionalnoj muzejskoj ustanovi za zaštitu, čuvanje i promicanje najvrijednije hrvatske sportske baštine, gotovo su sva Šurbekova odličja, a kojih uopće nije malo s obzirom na dugovječnost Šurbekove karijere i kontinuitet uspjeha na najvišoj europskoj i svjetskoj razini. Dobiveno je tako i jedino njegovo pojedinačno zlato, s pojedinačnog EP-a u Lyonu 1968.
Šurbek je bio specijalist za parove pa je bila čast igrati s njim u 'dublu'. Omiljeni mu je partner bio Stipančić s kojim je osvojio i srebro na SP-u u Calcutti 1975. i broncu na SP-u u Birminghamu 1977., medalje koje su dio ustupljene kolekcije. Među priznanjima su, primjerice, državno odlikovanje Red Danice Hrvatske s likom Franje Bučara, Nagrada za životno djelo HOO, Plaketa SFKJ za visoka ostvarenja u fizičkoj kulturi, Plaketa HRT-a Hrvatski sportaš stoljeća. Od rekvizita upečatljivi su i reketi, loptice, gumice za reket s finala parova na EP u Moskvi 1984., majice, jakne...
VEZANI ČLANCI:
Šurbek je znao reći da mu sport nije ništa poklonio već je on sam sve stekao borbom, znojem, naporom i treninzima koji su ga vodili i toliko dugo držali u vrhu. Cijelo vrijeme pratila ga je obitelj, supruga i sinovi, koji su uz Dragutinova brata Ivicu koji je arhivirao novinske napise i članke, čuvali sva priznanja, predmete, plakete.
"Kao rođenom Zagrepčaninu bilo bi mu drago da se otvara Muzej. I ja sam počašćena što se napokon otvara stalni postav, pohvalno je što će i moje četvero unuka vidjeti što je njihov djed značio za hrvatski sport. Normalno da sam ponosna i kao žena i kao majka da sam ga imala za supruga koji je cijeli život uložio u sport, trenirao je 0-24 sata, svi su ga poštovali, bio je bez mrlje u karijeri", kaže Jelena Šurbek, koja je bila zaposlena u nekadašnjem izdavačkom velikanu Vjesniku dok je suprug Dragutin za Gradski stolnoteniski klub Vjesnik (danas GSTK Zagreb) postizao neke od najvećih uspjeha hrvatskoga stolnog tenisa.
"Sav je bio u sportu, obožavao je i druge sportove, ne samo stolni tenis nego i atletiku, nogomet..., proputovao je cijeli svijet, ali vraćao se u svoj Zagreb u kojem je imao miran život i obitelj koja je uvijek stajala iza njega", poručila je Jelena Šurbek, pokazujući jaknu s natpisom Vjesnik na leđima, koja je izvrsno očuvana kao i većina predmeta predanih Muzeju. Dio te bogate Šurbekove građe bit će izložen u stalnom postavu Hrvatskoga športskog muzeja u središtu Zagreba, u temi Hrvatske sportske legende. Po Šurbeku inače nosi naziv Stolnoteniski centar Dragutin Šurbek kao i jedna od dvorana u Domu sportova u Zagrebu.