Hrskav kao njegov europski rođak, ali okusom najsličniji dinji. Armenski krastavac nećete tako često naći u Zagrebu, ali mala zajednica vrijednih studenata Veterinarskog fakulteta pobrinula se da njihovi kolege i profesori testiraju okuse iz cijelog svijeta, ali i da njeguju tradiciju ovdje omiljenih povrtnica i voćaka.
I voćnjak s autohtonim sortama
VEF Community Garden projekt je koji su prije nekoliko pokrenuli strani studenti veterine s ciljem da zelenu površinu u sklopu fakultetskog kompleksa urede kao vrt u kojemu će se baviti organskim uzgojem namirnica.
A osim egzotičnog krastavca, rastu ondje i jestivi cvijetak francuske kadifice, sočna butternut tikva, mistična romanesco brokula, ali i šumske ljepotice, borovnica i crni ribiz. Svako malo u svoju oazu uvedu i neki novitet, a za zastupljenost povrtnica iz cijelog svijeta zaslužni su upravo studenti koji ih donose iz svojih zemalja. Riječ je o timu od tridesetero mladih koji svoje slobodno vrijeme ulažu u zelenu budućnost.
– Nije sve od početka bilo uigrano, s obzirom na to da poljoprivreda nikome od nas nije primarno područje interesa. Tako smo, primjerice, znali da želimo održivi sustav za navodnjavanje kojim nećemo bespotrebno rasipati resurse, ali naravno da je trebalo vremena za realizaciju. Danas zapravo radimo kalkulacije s obzirom na broj kapanja u minuti, što prilagođavamo vremenskim uvjetima. Sustav ide direktno u zemlju, stoga je potrošnja minimalna, a skupljamo i kišnicu za one kulture kojima ne odgovara kapljično zalijevanje – objašnjava jedan od pokretača projekta Martin Morival.
Domeće i kako je vrt podijeljen na dvije funkcionalne cjeline; sunčanu, u kojoj rastu ljubitelji svjetlosti i topline poput domaćih rajčica ili chilli papričica s Jamajke, te sjenovitu, gdje se skrivaju kadulja, tikvice, rabarbara i cvjetača. U proljeće, kada je vrhunac sezone, tjedno znaju proizvesti i do 50 kilograma svježeg povrća. Kako se ništa od toga ne bi bacilo, plodove svog rada nude prijateljima i profesorima, a surađuju i s nekoliko zagrebačkih restorana. Povrće koje je počelo truliti i više nije poželjno u kuhinji prosljeđuje se za životinje na fakultetu.
Solitarne pčele, ježevi, sove
– Imamo i kantu za kompost u koju svatko može složiti biootpatke i tako pridonijeti smanjenju otpada, a nama pomoći u uzgoju biljaka. Znali smo organizirati i radionice vegetarijanske kuhinje za kolege s faksa, a jednom godišnje, u proljeće, priređujemo i veliki roštilj. Često radimo i proizvode od povrća poput umaka i džemova koje znamo prodavati na studentskim sajmovima ili pak na manifestacijama kao što je ZeGeVege – govori Ashkan Sadri, još jedan od studenata zahvaljujući kojima vrt već tri godine uspješno živi. Velika je to briga, ali i užitak zbog kojeg većinu godine oni koji se o njemu brinu zapravo i ne moraju kupovati povrće za svoje potrebe. Usto su u sklopu fakultetskog kompleksa posadili 15 voćaka, a riječ je o autohtonim sortama.
– Sve je počelo iz čiste želje da imamo svoju oazu i na svakom koraku imali smo veliku podršku uprave. Jednostavno to volimo raditi i pravi je gušt kada ovdje provodimo slobodno vrijeme. Trenutačno imamo toliko različitih kultura i neke zapravo i ne zahtijevaju posebnu brigu. Čak i u najgorem scenariju, ako nitko ne preuzme brigu o vrtu nakon nas i dokle god ovdje nije asfalt, biljke će rasti same od sebe. Bazu smo svakako stvorili – kaže Ashkan. Ipak, začetnici bi voljeli vidjeti raskoš svog projekta i u rukama budućih generacija studenata veterine. Nasljednika već imaju, brigu o vrtu preuzet će njihov kolega Charles Michel.
– Nadamo se da će netko preuzeti priču jednom kad mi odemo s fakulteta, da će se vrt proširiti i da ćemo ubirati još raznovrsnije plodove. Bilo bi šteta da propadnu svi resursi i trud koji su uloženi. Posebno nas veseli što smo u sve uspjeli ukomponirati i našu struku pa tako imamo i košnicu za solitarne pčele. To su jedinke koje često podcjenjujemo, a u ekosustavu čine važnu kariku u procesu oprašivanja. Gradimo i kućice za ježeve, a u krošnjama naših stabala čuju se i mlade sove. Ta sinergija između čovjeka, flore i faune možda je i najveće bogatstvo koje smo ovdje stvorili – zaključuje Morival.
Više zelenih tema pronađite na portalu Rezolucija Zemlja!
