"Danas ovo područje koje od grada i njegova života siječe park Maksimir izgleda loše… stanovnici Bukovca su odsječeni od cjelokupnog života grada, iako je udaljenost između centra grada i Gornjeg Bukovca oko 9 km… Razlog odsječenosti su vrlo loše i zapuštene saobraćajnice. Kaže se s pravom, ako želite ujutro prepoznati radnika s Gornjeg Bukovca, prepoznat ćete ga po blatnjavim cipelama…", tako je jedan od stanovnika govorio o problemima svoga kvarta u Večernjem listu 1966. godine.
Inicijativa stanovnika toga područja za promjenu svoga okoliša nabolje bila je uspješna, o čemu nam govori članak iz Večernjeg lista iz 1971. godine: "Do prije tri-četiri godine Bukovac je bio gotovo zaboravljeni dio našeg grada. Nije bilo asfaltiranih cesta, kanalizacije, vodovoda… A onda, prije tri godine, sve se izmijenilo: Bukovac se ‘trgnuo’. Predstavnici građana počeli su obilaziti komunalne službe u gradu tražeći da im se pomogne.
Na mnogim mjestima naišli su na čuđenje: ‘Bukovac? Ali gdje je to, molim vas?’. Ali, Bukovčani nisu sustali. Priredili su sastanak s gradskim ocima, otvoreno iznijeli svoje probleme, zatražili da im se pomogne. Rezultat nije izostao – Bukovac je počeo mijenjati lik...“
Pri tomu su važnu ulogu odigrali i samodoprinosi građana pa se tako, primjerice, "izgrađen vodovod u dužini od 3000 metara, polovicu potrebnih sredstava, odnosno 400.000 dinara, izdvojili su građani iz vlastitih kućnih budžeta." Koliko se Bukovac promijenio od tada do danas svjedoči serija fotografija Milana Ratkajeca od kojih smo za ovu priliku izdvojili dvije.
>>Zagrepčani u crkvu u Remetama hodočaste još od 15. stoljeća
4 godine,a na slici stojadin i fićo iz 41.