Od potresa je prošlo četiri mjeseca. Zagrepčani su iscrpljeni i na rubu živaca

Dizalice koje se mogu vidjeti na gotovo svakom koraku u cijelom centru grada dokaz su da je, čak četiri mjeseca nakon što se cijeli protresao kao u mikseru, Zagreb još uvijek u povojima. Traumatično je to bilo za sve, tog jutra u 6.24, kad ih je iz sna prenuo zvuk grmljavinje i takva trešnja da su se mnogi bojali hoće li nakon toga ostati živi. A na veliku žalost svima, taj potres, najjači nakon 140 godina, ipak je odnio jednu mladu dušu.

Stvari se kreću - glacijalno

Grad se do danas, kazali su nedavno zagrebački seizmolozi, protresao još 2000 puta, a sa svakom malo jačom trešnjom stanovnici metropole strepili su od nove tragedije. No, unatoč svemu, pokušavaju se vratiti na noge, a život se polako, gotovo glacijalnom brzinom, vraća u normalu. Statičari su nakon više od tri mjeseca konačno pregledali više od 25.000 zgrada u centru kao i epicentru i ustanovili da ih je 1309 dobilo crvenu oznaku privremene neuporabljivosti, njih 4889 žutu, a 18.769 zelenu. Početkom srpnja inženjeri građevine i arhitekture počeli su i obilaziti vlasnike objekata koji su prijavili financijsku štetu. Ima ih više od 30 tisuća, a ne dođe li uskoro "opasno" pojačanje u kadru, posao bi mogao potrajati godinama. I tramvajski promet je oživio, pa tako od sredine lipnja tramvaji ponovno voze Vlaškom, Draškovićevom i oko Mihaljevca, a od 2. srpnja, nakon tri i pol mjeseca, vozi se i u samom srcu grada.

Jednako glacijalnom brzinom, počela su i preseljenja iz Studentskog doma Cvjetno naselje, gdje se nalaze ljudi koji su nakon potresa ostali bez svog doma. Trenutno ih ondje stanuje 378, rekao je jučer gradonačelnik Milan Bandić, što je za oko 140 manje od koliko ih je bilo u prvim tjednima nakon potresa. Sveukupno 16 obitelji – devet krajem svibnja, te po pet i dvije u lipnju i srpnju dobilo je ključeve za gradske stanove u Podbrežju i Jelkovcu, gdje će plaćati povlaštenu najamninu dok ne uspiju pronaći neki trajni smještaj za sebe i svoju obitelj. Upravo Zagrepčani su oni koji najteže podnose posljedice potresa, a na dugoročno i kvalitetno rješenje i dalje moraju čekati. I to buduću Vladu, s obzirom da je Sabor raspušten prije nego je donešen Zakon o obnovi Zagreba, o kojem ovisi mnogo toga – od toga kako će točno teći postupak obnove u najpogođenijim zgradama sve do isplate štete i sufinanciranja nabavke nužnih potrepština. Stanovnici tako čekaju, mnogi od njih i dalje bez plina i tople vode, s krovovima u kojima zjape rupe i zidovima kroz koje se može vidjeti na ulicu i bez prozora, pa smo ih tako upitali kako stvar četiri mjeseca nakon potresa stvari izgledaju onima kojima je trenutno najteže - ljudima iz centra metropole i onima koji s te kobne noći bili kod samog epicentra potresa. Složili su se oko jednog - čekajući promjene pucaju po šavovima.

Zagrepčani su, u kratko - iscrpljeni

- Osjećam se kao da smo na početku. Iscrpljeni smo, što psihički, što fizički. Najveći problem koji nas ubija je ta neizvjesnost i pitanje: Što će s nama biti sutra? Priča se da ćemo do rujna se morati iseliti jer dolaze studenti. Taj rok nam sve više stvara napetost i nervozu - govori Gabrijela Drndelić koja je u potresnoj noći ostala bez stana na Langovom trgu pa je od tada stanar Cvjetnog naselja zajedno sa stotinama drugih Zagrepčana. Taj joj se stan svakim danim, svakom vibracijom tramvaja i potresima, sve više urušava. Takva je "raspadna" situacija i u domu Tomislava Kosića na Kozjaku koji je, srećom, dobio ključeve gradskog stana u Jelkovcu gdje je s obitelji proteklih tjedan dana.

- Volio bih i da se što prije pronađe rješenje i za ostale sustanare u studentskom domu. Hitno nam treba Zakon o obnovi kojeg mjesecima obećavaju - komentira Kosić. Da se ta obećanja ispune, ne da se više čekati Ivici Šuškoviću, stanaru Markuševca čija je kuća tik uz epicentar bila, a danas je na tom mjestu tek njezina olupina.

- Uzeo sam stvar u svoje ruke i počeo s rušenjem te ću na istom mjestu si izgraditi novu kuću. Nadam se da ćemo se u nju useliti do iduće jeseni. Planirali smo već i do proljeća, ali sam nedavno završio u bolnici jer su mi morali ugraditi stent - kaže Šušković koji je , inače, i srčani bolesnik, dodajući kako će do tada živjeti u prostoru kojeg im daje obitelj. Zahvalan je na pomoći prijatelja, obitelji, susjeda, a ponajviše svojih kolega iz pričuvnog sastava Specijalne jedinice policije ALFA.