U trenutku kad je Zagreb pogodio potres od 5,5 Richtera, ova 71-godišnjakinja spremala se sa psom u šetnju.
Trešnja ju je zatekla baš na stepenicama prema gornjem katu, a kad je započela, obiteljska kuća u Vidovcu, nedaleko epicentra potresa, počela je toliko "plesati" da Ankica Huzanić Ćaleta nije uspjela pobjeći van, iako je htjela. U danima koji su slijedili osjećala se još nemoćnije, a mjesec dana kasnije, još uvijek ne spava u vlastitoj kući jer se boji da će joj se srušiti na glavu. Preselila se stoga u garažu, a još uvijek se strese kad kamion prođe pored kuće, pa podrhti tlo.
- I jučer sam osjetila kao da se kamenje kotrlja ispod nas. Kod nas se u blizini epicentra gotovo stalno trese i stanje mog doma sve je lošije i lošije. Pukotine su sve veće i sve više ih ima. Na prvom pregledu, treći dan nakon potresa, dobila sam žutu oznaku, a sada se već pukotine vide na vanjskim nosivim zidovima i cigla je skroz popucala. Čak se na nekim mjestima kroz zid vidi i van. Voljela bi da statičari ponovno dođu pogledati kuću - kaže A. Huzanić Ćaleta, koja, dodaje, živi sama, u mirovini je i ne može ništa sama poduzeti, a voljela bi spasiti to što je ostalo, barem krovište, koje je prekrila prije dvadeset godina. Po dosadašnjem tempu, zaključuje da će na pomoć čekati mjesecima, a možda i godinama, a za to vrijeme, dodaje, propast će i ono što ne bi trebalo.
- Svjesna sam da nisam jedina i da ima ljudi kojima je sigurno još teže, ali u tu se kuću stalno ulagalo. Moji su je roditelji gradili kroz cijelo moje djetinjstvo i mladost. Radilo se kako se moglo, ovisno o sredstvima, a išlo se iz kredita u kredit. I sama sam ju "ušminkavala" - govori A. Huzanić Ćaleta, koja je 43 godine radila u školi kao učiteljica, pa su joj pomoć nakon potresa pružili i neki bivši učenici.
– Kuću, nažalost, nismo ojačali od potresa, ali plaćala sam osiguranje. Napravljena je procjena na 750.000 kuna, a isplatili su 86.000. Nije bio čak ni vještak za graditeljstvo, nego za promet – zaključuje ova 71–godišnjakinja.