U ponudi nema divljači, kako su se mnogi nadali, ali ima vina. Doduše, ne onog iz vinograda fakulteta, već kupovna varijanta od dva decilitra. I ne može se uzeti na iksicu, no svejedno je nova studentska menza između kampusa Šumarskog i Agronomskog fakulteta postala hit, što i ne iznenađuje uzme li se u obzir da su na njezino otvaranje studenti, ali i profesori, čekali godinama.
Projekt od 15 milijuna
Riječ je o 15 milijuna vrijednom projektu “Zeleni paviljon” u koji je Sveučilište u Zagrebu krenulo još 2014., a zamišljen je kao moderan višenamjenski objekt s restoranom okruženim Maksimirskom šumom u kojem bi studenti mogli jesti, popiti kavu, ali i imati prostorije za druženje i rad. Najavljivalo se tada da će na meniju biti i divljač iz lovišta Šumarskog fakulteta te vino koje proizvode studenti agronomije, no pokazalo se da to ipak nije bilo moguće.
– Bila je to ideja dekana i profesora fakulteta, ali jelovnici se rade prema postojećim tenderima, a divljač nije na popisu – objašnjava Marinko Marić, poslovođa restorana, koji je otvoren nakon čak sedam godina od polaganja temeljca. No čekanje se, kažu studenti, isplatilo jer je novi objekt prostran i moderno opremljen, a kako je dizajniran da sliči stakleniku, i to nadomak Maksimirske šume, imaju osjećaj kao da jedu usred kakvog parka prirode.
– Atmosfera je opuštena, a hrana je za prste polizati – kaže brucoš Matija Ožanić. Nude se dva mesna i jedan vegetarijanski meni, a koštaju između šest i deset kuna. No, i studenti koji nemaju pravo na subvencionirani obrok, poput onih izvanrednih, neće puno potrošiti jer je puna cijena obroka 22 kune.
– Super je što ima i kafić pa mogu ovdje popiti kavu nakon ručka ili prije predavanja – ističe Ožanić. Iako se ne može dobiti na iksicu, kava je pet kuna, odnosno ona s mlijekom osam.
U svakom slučaju, slažu se studenti, nova je menza puno bolja od one stare. Od 1982., naime, generacije su na ručak išle u mali restoran u podrumu prvog paviljona Agronomskog fakulteta, gdje su tete, kažu, uvijek bile drage i ljubazne, a često su im davale i koju žlicu pirea ili gulaša više, no uvjeti su zaista bili loši.
– Bila je u malom prostoru, slabo osvijetljena, ovo je milijun puta bolje. A veselimo se i što su tete iste – kaže studentica Ena Orlać. Redovi za ručak se zato ispred “Zelenoga paviljona” stvaraju i dobrano prije 11 sati, a prije toga može se sjesti i na doručak, za koji se nude razna peciva, pekarske slastice i namazi.
Da se stapa s okolišem
Zgradu menze, spomenimo, projektirao je studio 3LHD, a zamisao je bila stvoriti objekt poput staklenika koji se savršeno stapa s prirodom.
“Poseban se značaj daje prirodnom osvjetljenju, s formiranim atrijima i prirodnoj ventilaciji prostora, koje dodatno pridonosi smanjenju energetskih potreba za umjetnom rasvjetom, grijanjem i hlađenjem prostora”, stoji u opisu projekta iz 2010.
Zašto je pak trebalo toliko dugo do otvorenja, u Studentskom centru nisu nam mogli reći jer, ističu, nisu sudjelovali u projektiranju i gradnji. No, kako doznajemo, problem je bio u tehničkim pregledima tijekom kojih su primijećeni nedostaci koje je trebalo otkloniti.•