Kad je riječ o radovima treći pokušaj nije sreća, nego dokaz traljavosti

Rijetko što je građanima toliko iritantno kao kada se radovi “sfušaju”, pa se sve mora ispočetka, a pritom se troši gradski novac, vrijeme, ali i njihovi živci. Stoga nije čudno da su stanovnici Španskog već izludjeli zbog Trga Ivana Kukuljevića Sakcinskog koji, unatoč popravcima (da, više njih) nikako da prestane biti potopljen za svake veće kiše.

Još kada je trg projektiran, netko je pogriješio jer nije napravljen sustav odvodnje. Gaf zbog kojeg je Špansko prozvano i zagrebačkom Venecijom godinama je zagorčavao život tamošnjim stanovnicima koji su često svojim glavnim trgom mogli hodati samo u čizmama ili preko drvenih paleta. Za pljuskova bi cijela površina izgledala doslovno poput bazena, a voda je nerijetko znala ući i u poslovne prostore. No unatoč tome, pomoći nije bilo. Još otkako je naselje nastalo, pa sve donedavno, nitko taj problem nije ni pokušao riješiti ,zbog čega su građani s pravom bili ogorčeni. A onda su prošlog ljeta konačno stigli bageri. Druga sreća za omiljeni trg, mislili su stanovnici koji su se ponadali da će napokon dobiti sustav odvodnje kakav i zaslužuju u 21. stoljeću. No, ispalo je da se gafovi nastavljaju pa iako je ovoga puta sustav napravljen, nije baš radio kako je trebao. Blago rečeno.

“Teren nije dovoljno nagnut prema odvodnim kanalima”, “Na nekim su dijelovima kanali previsoki, pa kišnica i ne dođe do njih”, “Šahtovi uopće nisu spojeni kanalicama i slivnicima pa voda ne otječe u njihovu smjeru”... samo je dio pritužbi stanovnika čiji je trg i dalje potopljen. Lokve su, doduše, manje nego prije, ali to je slaba utjeha građanima kojima su bageri sada ponovno došli pod prozore. Treći će put možda uspjeti učiniti ono što su trebali još prvi. Treća sreća, rekli bi neki, no tužna je činjenica da kada je riječ o radovima treći pokušaj nije sreća, nego dokaz traljavosti i nesposobnosti onih koji bi trebali znati raditi svoj posao za novac koji primaju.