"Vrieme je toplo, vlažno kao u proljeće, sniegu ni traga. Mi stojimo moralno i materijalno u blatu. Hoće li Bog tom biednom narodu ikada pomoći? Upitah se često za ovih zadnjih dana godine". Iz ovih redaka pisma Augusta Šenoe koje je sastavio 31. prosinca 1880. može se vidjeti kako čak ni tada, kao ni danas, Zagreb nije "spavao" pod debelim, snježnim pokrivačem. Te godine, objašnjava znanstvenik dr. sc. Stanislav Frančišković Bilinski iz Instituta "Ruđer Bošković" za Rezoluciju Zemlja, u metropoli nije bilo prave zime, tako da ne stoji, kako mnogi misle, da su prije zime bile hladnije i s više snijega.
Mit o bijelim zimama
Koja je onda znanstvena pozadina toga da se Zagrepčani, ali i stanovnici mnogih drugih dijelova Hrvatske, tek s nostalgijom prisjećaju dobrih, starih vremena kada su uživali u snježnim radostima. Gusti je snijeg u velikim količinama, naime, u siječnju u metropoli zadnji put pao 15. siječnja 2013., kada je u Maksimiru izmjeren pokrivač debljine 67, na Griču 54, a na Plesu 56 centimetara.
– Živimo u razdoblju globalnog zatopljenja i klimatskih promjena koje pridonose sve češćim, intenzivnijim i ekstremnijim vremenskim uvjetima, pa iako će u budućnosti snijega biti manje, uz jači prodor hladnog i vlažnog zraka i dalje će postojati mogućnost obilnog snijega – govore meteorolozi iz Državnog hidrometeorološkog zavoda. Znanstvenik S. Frančišković Bilinski objašnjava pak kako treba imati na umu da velike količine snijega, kao ni jako hladne zime, nikada nisu bile česte na zagrebačkom području, kao što je na tom području rijedak i "bijeli Božić". U prosjeku je samo svaki peti takav.
- Previše se stvara mit da su nekad sve zime bile s puno snijega, da bi svaki Božić trebao biti bijeli. Činjenice to demantiraju. Da bih ilustrirao koliko prosječna zima u Zagrebu nije baš povoljna za snijeg, iznosim podatak da siječanj, koji je najhladniji mjesec u godini, na oba zagrebačka meteorološka opservatorija, Griču i Maksimiru, ima pozitivne vrijednosti srednje temperature (Grič +0,6°C, Maksimir +0,2°C). To znači da su srednje vrijednosti svih mjeseci u godini iznad točke ledišta. Kada promatramo srednje maksimalne dnevne temperature, one u najhladnijem dijelu siječnja iznose oko +3°C, dok srednje minimalne temperature u najhladnijem dijelu siječnja iznose oko -3°C - kaže Frančišković Bilinski.
Drugim riječima, u prosječnom danu najhladnijeg dijela siječnja noću je prisutan mraz do otprilike -3°C, a danju se zrak pak zagrije do otprilike +3°C, što je temperatura na kojoj se snijeg znatno otapa, stoga nema uvjete za dulji ostanak na tlu. Naravno, to je u slučaju prosječnog siječanjskog vremena. Međutim, postoje i natprosječno tople, ali i natprosječno hladne zime, a to sve ovisi o rasporedu zračnih masa nad Europom, Azijom, Afrikom i Atlantikom.
- Hrvatska, a time i Zagreb, nalazi se između utjecaja toplih vjetrova i Golfske struje s Atlantskog oceana sa zapadne strane i vrlo hladne azijske mase na istoku, kojom zimi dominiraju poznate sibirske anticiklone. Također, tu je u igri i hladni zrak s Arktika na sjeveru, te topli iz Afrike na jugu. Te zračne mase guraju jedna drugu i bore se za prevlast, a kakva će zima kod nas biti ovisi najviše o tome koja od njih će te zime biti jača i prevladati. Prevladaju li zapadna strujanja, imat ćemo toplu zimu, a ako se pak zrak s istoka, iz Sibira, uspije probiti daleko na zapad i jug, imat ćemo hladnu zimu. Međutim, količina snijega ovisi i o mnogim drugim faktorima. Može se dogoditi da i jako hladna zima bude vrlo suha i gotovo bez snijega, ne bude li donosa potrebne vlage - ističe Stanislav Frančišković Bilinski.
Uza sve to, dodaje, u slučaju Zagreba prisutan je i takozvani efekt toplinskog otoka, odnosno efekt da grad ima nešto topliju klimu od svoje uže okolice. Tu je i prirodni te pogodan položaj u odnosu na Medvednicu koja smanjuje utjecaj hladnih prodora sa sjevera, a važan je i antropogeni faktor, odnosno velik broj ložišta i automobila koji emitiraju toplinsku energiju i lokalno zagrijavaju gradsko područje.
Što se tiče pitanja hoće li ikada više u Zagrebu biti velikog snijega, odgovor je, tvrdi Stanislav Frančišković Bilinski, da sigurno hoće. Samo je pitanje kada će opet doći takva zima da se svi za to potrebni faktori poklope. Čak i u slučaju da se trend zatopljenja nastavi, to ipak ne ide toliko brzo da bi snijeg posve nestao. Dapače, kod toplije klime ima više energije u atmosferi i češći su ekstremi, pa se neka ekstremna snježna epizoda opet može dogoditi. Kada je riječ o ovom siječnju i idućim tjednima, u Državnom hidrometeorološkom zavodu ističu da će se Zagreb možda barem malo zabijeljeti već ovaj tjedan.
- Zapadne krajeve Hrvatske zahvatit će oslabljena fronta s kojom će stići još malo hladniji, ali vlažan zrak. Zatvaranjem ciklone nad Alpama i njezinim produbljivanjem dotok vlage nad naše krajeve će se pojačati, a zbog hladnog zraka po visini, padat će snijeg. Past će vjerojatno manja količina snijega, uglavnom oko pet centimetara. Dugoročne prognoze za siječanj ukazuju na manjak oborina u odnosu na klimatološki srednjak, stoga su do kraja mjeseca veće količine oborina, a time i obilan snijeg, malo vjerojatne - kažu u DHMZ-u.
Što se ostalih dijelova Hrvatske tiče, snijeg je i dalje moguć u svim krajevima, no na obali i otocima on je prilično rijedak i zna biti i zima da ni jednom ne padne, osobito u južnijim krajevima, a kada i padne vrlo se kratko zadrži.
- Kontinentalni nizinski krajevi Hrvatske imaju ga više od priobalja, ali znatno manje nego što je to slučaj u planinskim krajevima, osobito u Gorskom kotaru i Lici. DHMZ je utvrdio da se u klimatološkom razdoblju od 1971. do 2000. smanjio broj dana sa snježnim pokrivačem zimi i u proljeće, ali je porastao u jesen. Na godišnjoj razini to je rezultiralo nešto kraćim ukupnim godišnjim trajanjem snježnog pokrivača - kaže Stanislav Frančišković Bilinski.
Međutim, za planinska područja Gorskog kotara i Like, koja imaju i više od 100 dana sa snijegom godišnje, a dijelovi Velebita i do 170 dana godišnje, odnosno gotovo pola godine, do daljnjega nema opasnosti da bi mogla ostati bez snijega.
- Eventualno se može i tamo smanjiti broj dana sa snijegom, ali budući da ih ima toliko, još jako dugo neće postojati opasnost da s tih područja snijeg posve nestane ili postane rijetka pojava. Međutim, to su sve spekulacije i na dulje staze je bilo što teško prognozirati jer ne možemo znati u kojem će se smjeru kretati prirodni faktori klime - kaže Frančišković Bilinski.
Novo ledeno doba
Treba istaknuti da snijeg ima i mnogo pozitivnih utjecaja na prirodu. Jedan od njih je da pomaže poboljšanju strukture tla, osobito kada se odmrzava i zamrzava.
- On je također rezervoar vode, a otapanjem ispušta vodu. Također, snijeg djeluje i kao izolator i štiti ozime kulture od hladnoće. Ako, primjerice, pokrije oranicu s takvim kulturama, ispod njega bit će temperatura oko nule čak i u slučaju vrlo jakih mrazeva i vrlo niskih temperatura. Zbog toga je snijeg dobar za prirodu u kontinentalnim krajevima.
Stanislav Frančišković Bilinski komentirao je i klimatske promjene te povezanost tog procesa s nestankom snijega. Objasnio je pritom kako se klima mijenjala otkako Zemlja postoji kao planet i nikada ni na jednome mjestu nije bila stalna dulji vremenski period.
- Naš planet uvijek je prolazio kroz izmjene hladnijih i toplijih razdoblja. Tako da su klimatske promjene prirodne i oduvijek ih je bilo, a postoji veći broj klimatskih faktora koji su za to odgovorni. Posljednjih je stoljeća, naravno, prisutan i jedan novi parametar, onaj antropogeni, odnosno utjecaj čovjeka na klimu - kaže znanstvenik. A koji od tih čimbenika trenutačno dominira, teško je odrediti.
- Geološki gledano, u dogledno vrijeme očekuje nas novo ledeno doba, o čemu su govorili mnogi znanstvenici, među njima i akademik Vladimir Paar. Međutim, kada će to točno biti, teško je reći, a također je moguće da je ljudski utjecaj na klimu to na neko vrijeme odgodio, što i ne bi bilo loše, jer ledeno doba bilo bi golema opasnost za čovječanstvo – zaključio je dr. sc. Frančišković Bilinski.
Šenoine misli koje navedite u ovom tekstu nemaju nikakve veze s visinama snijega i pdalinama!