Tek dvije osobe s Down sindromom u Zagrebu imaju posao, a u Hrvatskoj ih je sveukupno samo petero koji rade te se svakodnevno bore za ostvarenje samostalnosti i rušenje predrasuda. Među njima je i Velikogoričanka Ivana Mihelić koja je zaposlena u Dječjem vrtiću Žirek kao spremačica i pomoćna kuharica. Nikada nije dopustila da joj bolest bude prepreka te odlučno poručuje – rad volim, ništa mi nije teško i sve što želim, mogu i napraviti.
Društvena i vrijedna
– Uživam u poslu i uvijek se veselim svakom novom radnom danu! Ujutro se spremim za rad, odem autobusom do vrtića i krećem s obavljanjem zadataka. Vozim kolica s hranom za vrijeme jela, spremam stol, vadim i slažem igračke te metem hodnike – govori 22-godišnjakinja koja se u područnom objektu vrtića zaposlila prije tri godine. Osnovnu je školu završila u Zagrebu, nakon čega je upisala srednju strukovnu školu za pomoćnu kuharicu i slastičarku u Velikoj Gorici gdje živi s roditeljima.
– Moja obitelj je jako ponosna na mene zato što sam uspjela naći posao i zato što uspješno obavljam sve dužnosti – govori Ivana Mihelić koja u vrtiću radi četiri sata dnevno. Odlično se slaže s kolegama, a jako voli i igru s djecom. Kako kaže, svi su jako dragi i uvijek spremni pomoći, što joj je posebno značilo na početku rada kada je tek učila što i kako treba učiniti. U Dječjem vrtiću Žirek svi spremno poručuju da diskriminacije nema što potvrđuje i logopedica Petra Žuvela koja ima cerebralnu paralizu. A da se Ivana Mihelić jako dobro uklopila u kolektiv, smatraju njezine kolegice.
– Ivana je jako brzo naučila sve o poslu te veoma savjesno obavlja svoje zadatke – govore kuharice Dubravka Kober i Jadranka Kelemović te napominju kako se radi o iznimno društvenoj osobi s kojom je uvijek zabavno u društvu.
Treba više prilika
Da bi se prilika poput one koju je dobila Ivana Mihelić trebala pružiti i drugim osobama s Down sindromom, smatra Dinka Vuković, predsjednica Hrvatske zajednica za Down sindrom.
– Definitivno je premalo zaposlenih osoba s Down sindromom u Hrvatskoj. Ima još nekoliko slučajeva u kojima osobe rade preko neke udruge ili u sklopu nekog projekta, no u tom slučaju nemaju radnu knjižicu – objasnila je Dinka Vuković.*
prekrasna priča, a i vide se da ovaj vrtić ne bježi od zapošljavanja osoba sa posebnim potrebama ili invalida , svaka čast..!!