Je li miris karakterističan za tu vrstu meda ili je preslab, kakva je boja, ima li u njemu mjehurića zraka ili je potpuno bistar, kakvog je okusa... Na sto doslovno slatkih “muka” bilo je 10 kušača meda koji su se okupili u Zaprešiću na 15. senzoričkom ocjenjivanju meda. Zadatak im nije bio nimalo lak – svojim su istančanim čulima trebali odlučiti tko je od pčelara u Zagrebačkoj županiji “medeni šampion”.
A između kruh i jabuke
– Prvi je uvjet da nam rade sva osjetila. Zato 24 sata prije kušanja meda ne smijemo jesti žestoku hranu, a za samog procesa nije dobro ni da stavljamo jake parfeme jer bi i to moglo utjecati na procjenu – objasnila je Gordana Hegić, doktorica biotehničkih znanosti koja se već dugi niz godina bavi istraživanjem pčelinjih proizvoda. Kada je ona postajala medni “sommeliere”, nije bilo škole za to, dok danas postoji nekoliko katedri koje obrazuju ljude za ocjenitelje meda. Prije svega je važno imati određeni “pedigre” i iskustvo s pčelinjim proizvodima kako bi se razvila organoleptika.
– Ovisno o vrsti meda, provjerava se jesu li miris i okus svojstveni biljci s koje med potječe, ali i boja. Primjerice, bagremov je med proziran i bistar, dok je kestenov tamnije boje, od intenzivno svjetlosmeđe pa do mahagonij crvene – kazala je Gordana Hegić. Svatko od članova povjerenstva na ocjenjivanju meda morao je kušati po 50 od ukupno 111 pristiglih uzoraka iz radionica 98 pčelara Zagrebačke županije. Kako bi neutralizirali okus, prije kušanja svakog uzorka morali su prizalogajiti komadić kruha ili jabuke te popiti malo vode. A koja je vrsta najbolja – med od kestena, amorfe, cvjetni, bagremov, lipov, od medne rose ili trušljike?
– Svi su dobri ako nisu pokvareni. Važno je da je med uredan i da u njemu nema prljavštine – kazao je kušač Juraj Kukas iz Dugog Sela, koji je pčelar već 35 godina.
I zato ne valja kineski
Dok su neki uzorci dobivali čiste petice, viša poljoprivredna inspektorica Zvjezdana Šišak jednom je dala i trojke.
– Miris je bio čudan, okus još gori, med nije bio čist, a boja se prelijevala – objasnila je medna inspektorica. Međutim, kako i inače u svom poslu kontrolira udovoljava li hrana zahtjevima Ministarstva poljoprivrede, odmah se nadovezala kako na dosadašnjem uzorkovanju meda nijedan nije “pao” na ispitu. A da je bolje kupovati domaće nego uvozne medove, tvrdi i dugogodišnji znalac profesor Nikola Kezić, kojeg mnogi zovu “alfom i omegom” hrvatskog pčelarstva.
– Najbolje je konzumirati med koji odražava prostor u kojem ljudi žive. Budući da kroz med konzumiramo i pelud te tako smanjujemo šanse za alergijsku reakciju, ništa nam ne znači ako postanemo otporni na pelud iz Kine, već na našu lokalnu – istaknuo je prof. Kezić. Tko će, pak, odnijeti ovogodišnju titulu šampiona, javnosti će otkriti za dva tjedna, na osmom Festivalu pčelarstva.
nema boljeg med od onog što je radio moj Nono