Tuškanac u gostima drugu polovicu listopada posvećuje filmovima koji oslobađanjem mašte i istraživanjem nesvjesnog nadmašuju tradicionalne granice pripovijedanja. Kroz snovite sekvence, apsurd i provokativne narative, diskurzivni ciklus "Uvod u nadrealizam" gledatelje će potaknuti da, poput avangardista iz 1920-ih, reinterpretiraju stvarnost i normirane istine.
Ciklus će se prikazivati u Kulturno informativnom centru (KIC), a 18. listopada u 21 sat otvorit će ga simbol dadaističkog pokreta u filmskoj umjetnosti – Claireov urnebesno humorističan "Međučin" (1924), ali i slavna redateljsko-scenaristička ostvarenja Luisa Buñuela i Salvadora Dalíja: "Andaluzijski pas" (1929) koji počiva na nizanju začudnih slika iracionalnom logikom sna te "Zlatno doba" (1930) u kojem je intenzivno prikazivanje seksualne strasti praćeno glasovitim prizorom žene koja ljubi i siše palac kipa. Prije prve projekcije uvodnu riječ o ciklusu održat će filmolog Tomislav Šakić.
Među kratkometražnim i srednjometražnim pionirima filmskog nadrealizma naći će se i "Pjesnikova krv" (1932) Jeana Cocteaua - ključan primjerak oniričkog filma primarno zaokupljen odnosom umjetnika i njegova djela u kojem glavnu ulogu tumači tada prestižni čileanski glumac s europskom karijerom Enrique Riveros, a pojavljuje se i tada senzacionalno popularni transrodni akrobat Barbette.
VEZANI ČLANCI:
Tu su i ostvarenja Maye Deren, ključne osobe u povijesti američke alternativne kinematografije: "Mreže popodneva" (1943) koji je feministička kritika tumačila kao potragu o muškarcu ovisne protagonistice za vlastitim identitetom i "Na kopnu" (1944) koji prati ženu kako se kreće kroz niz nadrealnih i fluidnih pejzaža istražujući teme identiteta i transformacije.
Ciklus donosi i dugometražna ostvarenja oslonjena na poetiku nadrealizma. Psihološka krimi-drama Alfreda Hitchcocka "Opsjednut" (1945) poznata je po motivima psihoanalize, impresivnoj sekvenci sna koju je režirao Salvador Dali te izvrsnoj međuigri Ingrid Bergman i Gregoryja Pecka.
"Snovi što se mogu kupiti novcem" (1947) Hansa Richtera istražuje apsurdnost ljudskih želja i potrošačkog društva kroz priču o bogatom muškarcu koji može kupiti snove, dok je jednako kritičan "Taj mračni predmet žudnje" (1977) poznat i po radikalnom eksperimentu koji je u povijesti svjetske kinematografije prvi poduzeo Buñuel: ulogu žene opsjednute nedostižnim muškarcem tumače dvije glumice (Angela Molina i Carole Bouquet).
Ciklus će zaključiti Lynchov psihološki triler "Izgubljena cesta" (1996) koji prati glazbenika optuženog za ubojstvo supruge uslijed niza zagonetnih događanja. Glasoviti filozof Slavoj Žižek dvodijelnu strukturu filma tumači kao suprotstavljanje dvaju horora: fantazmagoričnog koji obiluje seksom, izdajom i zločinom te horora egzistencijalnog očaja ljudske svakodnevice u kojoj dominiraju otuđenost, nepovjerenje i impotencija.