Doživjela sam ga kao samozatajnog umjetnika, velike mašte i stvaralačkih sposobnosti, a opet čovjeka koji je bio u nekom svom svijetu zaokupljen onime što stvara te jako povezan sa svojim obitelji – tako bi Aleksandra Cvitković, voditeljica Knjižnice Augusta Cesarca u Zagrebu, opisala poznatog hrvatskog akademskog kipara Rudolfa Matutinovića. U toj se knjižnici, u Šubićevoj ulici 40, povodom njegove 10. obljetnice smrti, održao program "Sjećanje na Rudolfa Matutinovića" kojemu je u cilju bilo evocirati sjećanje na njegov rad i djelo te doprinos kulturi posebno u području kiparstva.
Programu je prisustvovala supruga Ljerka Car-Matutinović, inače poznata pjesnikinja i prevoditeljica, unuci Luka i Marko Matutinović koji se također bave pisanjem poezije i glazbom, ali i ostatak obitelji. – Budući da je ovo predbožićno vrijeme, zapravo vrijeme okupljanja obitelji, prijatelja i poznanika, htjeli smo i ovaj program provesti u jednoj intimnoj obiteljskoj atmosferi pa smo tako u krugu najbližih i onih koji su voljeli rad gospodina Rudolfa podijelili dojmove i sjećanja – poručila je A. Cvitković.
Svi posjetitelji saznali su kako je izgledalo kiparovo djetinjstvo u Zaostrogu, gdje je živio, kakvi su bili njegovi početci, koje poruke stoje iza njegovih djela... Unuci su, usto, čitali poeziju i svirali, a pričalo se i o utjecaju djeda i bake na njih, kao i isprepletenosti likovne, poetske i glazbene umjetnosti kroz najmlađe generacije obitelji Matutinović.
– Gospodin Rudolf i supruga bili su jako povezani, oboje su bili pobornici umjetnosti, a kad sam pitala gospođu Ljerku tko je koga inspirirao, kazala mi je da se sve nekako dogodilo u sinergiji. On je, sa svojim kiparskim stvaralačkim nadahnućem, inspirirao nju da bude pjesnička pratnja. Našli su se u tom zajedničkom doživljaju stvarnosti koja ih je okruživala, dakle, one je onda svojim stihovima ponekad znala popratiti njegove skulpture – objasnila je voditeljica knjižnice koja je posebno istaknula Matutinovićevu skulpturu "Žudnja".
Matutinovićevi su je darovali Crikvenici gdje je se može i vidjeti, i to u javnom parku, blizu njihove obiteljske kuće. – Riječ je o jednoj jako jednostavnoj skulpturi žene koja leži dok je okrenuta je prema svijetu, a svoj dlan je "postavila" kao drugima nešto daje. To mi je sinonim za sve ono što je lijepo, a što želimo podijeliti sa svijetom, s drugima – kazala je Aleksandra Cvitković, voditeljica Knjižnice Augusta Cesarca.
