U-Bahn u centru? Može, ali mora ići od Zvonimirove do Trga Francuske Republike

Kad počnemo kopat’, bit ćemo brži od Japanaca! Za sve zajedno trebat će nam od 12 do 16 godina. Tako je gradonačelnik Milan Bandić još 2007. najavljivao projekt koji ovih dana, nakon potresa, ističe kao prioritet koji je u drugi plan bacio čak i zagrebački Manhattan, oko kojeg se lani dizala bura. No priča o metrou nastala je, barem što se tiče njenog konkretnijeg obrisa, dvije godine ranije od te Bandićeve izjave. Tada je inženjer građevine Davorin Kolić, stručnjak za tunele i podzemne građevine, po narudžbi Grada Zagreba i u suradnji s djelatnicima Prometnog fakulteta, izradio studiju lakotračne željeznice. Točnije, izabrali su ih na javnom natječaju nakon što je Kolića i njegova oca, također građevinara, u uredu primio Bandić, kojemu su prezentirali ideju isplativosti tog pothvata za Zagreb. 

Želje su jedno, a realnost drugo kada je riječ o kapitalnim projektima, od kojih su mnogi još puko slovo na papiru. No možda je konačno došao red na ovaj koji, prema Bandićevim najnovijim procjenama, stoji od 350 do 400 milijuna eura. Njegovi kritičari ne mogu ga “uhvatiti za jezik” da se nešto napravilo nije jer, ako ćemo tehnički, kopati se nije ni počelo. No zato bi se moglo uskoro, ako je suditi prema početnom entuzijazmu s kojim se krenulo u novi-stari projekt.

Okupio je gradonačelnik stručnjake Prometnog i Građevinskog fakulteta, s kojima je već odradio i nekoliko sastanaka, izrađuje se i projektna dokumentacija, a baza će im biti upravo ono što je nastalo u Kolićevu studiju prije 15 godina. Jer jedina je to podloga prema kojoj mogu raditi, s obzirom na to da druge ne postoje, a u njoj je riječ o U-Bahnu, koji ne bi cijelom trasom bio podzeman, nego bi na pojedinim dijelovima “zaranjao” ispod zemlje. Trase bi u smjeru sjever-jug pokrile Zagreb od podsljemenske zone do Buzina, a u pravcu istok-zapad protezale bi se od Dupca do Malešnice.

Odvojci bi išli i do Španskog i Prečkog, a dio i novim mostom preko Bundeka u Zapruđe pa sve do Travnog i Dugava. – Izradili smo četiri varijante sustava, a ostavili smo, među ostalim, i mogućnost da se projekt lake gradske željeznice poveže na postojeću tramvajsku mrežu te onu HŽ-a – kaže Davorin Kolić, Trnjanin koji živi i radi u Austriji, a bio je angažiran na sličnim projektima u više od dvadeset zemalja svijeta. Studija je napravljena tako, dodaje, da se može raditi u fazama, s obzirom na količinu novca kojim lokalna samouprava raspolaže. A gradonačelnikova najnovija ideja, smatra ovaj inženjer, i nije loša, i to zato što je realna.

– Tih dva kilometra granica su isplativosti, koja omogućuje tehničku prednost da se za bušenje tunela mogu izabrati dvije metode. Konvencionalnu, koja podrazumijeva kopanje bagerima i strojevima ispod zemlje, te posebnim rotacijskim bušećim strojem. Ovom prvom buši se 12, a drugom 20 metara na dan – govori Kolić, dodajući da bi bilo najbolje kopati na dubini od deset do 15 metara kako bi se “ušlo” u glinu, a tako usto neće biti problema sa slijeganjem šljunka i zemlje koji su iznad nje. Zašto nam treba metro No trasa od Draškovićeve do Britanca morala bi se, ističe Kolić, produljiti jer tehnički nije izvediva.

– Pruga bi trebala uranjati pod zemlju od Zvonimirove pa ići ispod “džamije” i mogla bi izroniti tek kod Trga Francuske Republike – objašnjava Kolić. Pita li se njega, metro je Zagrebu i te kako potreban, a navodi i nekoliko njegovih prednosti. – Ako se tramvaj stavi pod zemlju, neće se susretati s ostatkom prometa i njegova će se brzina povećati s prosječnih od 7 do 11 na 45 kilometara na sat, dobit će se pješačka zona ondje gdje je donedavno prolazio i neće biti zagađenja, smanjit će se troškovi održavanja i gradnje cesta i parkirališta, gradska buka, broj prometnih nesreća u središtu... Osim toga, neće više biti vibracija u zgradama, koje sad nakon potresa stanovnici centra i te kako osjećaju – nabraja Kolić.

Na tom je tragu razloge “guranja” projekta objasnio i Bandić. To radi za stanovnike centra, rekao je nedavno, baš za one čiji su domovi najviše stradali u potresu, da im ne vibriraju ispod prozora tramvaji i da ne gledaju kad će im ponovno pasti prozori ili strop.