U gradu koji se guši u smeću uspjeli smo smanjiti otpad u kućanstvu. Evo kako to možete i vi

Strpljenje, dobra organizacija i učenje korak po korak jer i mala promjena može učiniti veliku razliku. To je osnovna ideja kojom se treba voditi svatko tko u svoju svakodnevicu želi uvesti održive prakse, dojam je nakon dvotjednog "zero waste" izazova u koji smo se upustili u sklopu Večernjakova projekta Rezolucija Zemlja. Razdoblje u kojemu je cilj bio isprobati i testirati sve mogućnosti za smanjenje otpada u različitim sferama života, poput nabavke namirnica, šopingiranja odjeće i modnih dodataka, pripremne dnevnih obroka i slično, došlo je do svog kraja, ali neke će navike ostati.

Nikamo bez platnene vrećice

Najteže je isprava bilo naći mjesta u užurbanom rasporedu jer za neke od trikova održivosti ipak je potrebno uložiti koju minutu više za pripremu, ali i to nakon svega nekoliko dana postane rutina kao i svaka druga. Vodila se borba i oko automatskog posezanja za dodatnom i nepotrebnom plastičnom vrećicom koje sa svih strana lukavo pokušavaju prodrijeti u kućanstvo jer ipak su to neke navike o kojima zapravo i ne promišljamo, a njihovo revidiranje može učini pozitivnu promjenu.

Stoga će se od "zero waste" savjeta zasigurno zadržati, primjerice naputak da sa sobom uvijek treba nositi platnenu vreću i održivu bocu za vodu. U redakciji je sada nezaobilazno držati po jednu posudicu za slučaj da treba svratiti po brzinski obrok i višekratnu šalicu za kavu, čaj ili u doba adventa kuhano vino za van. Pozitivna atmosfera, činjenica da od simpatičnih kumica možeš pokupiti i koji dobar recept, a pritom za sve što si ondje nabavio koristiti održivu ambalažu, razlozi su zbog kojih neće biti teško u budućnosti češće pohoditi tržnicu, a obilje unikatnih komada koji se mogu naći po jeftinim cijenama već je odavno dovoljan motiv za odlazak u trgovine rabljenom odjećom i istraživanje po buvljacima.

>>VEZANI ČLANCI: 

Nove navike, dakle, treba uvoditi postupno, a "zero waste" svakodnevica gotovo je u potpunosti lišena odricanja. Zna to i Marko Capek, inženjer elektrotehnike sa specijalizacijom iz područja obnovljivih izvora energije. Više od desetljeća bavi se zaštitom okoliša i proizvodi vlastitu kozmetiku, a posljednjih nekoliko godina živi "zero waste" načinom života. Od malih nogu ima usađenu ekološku svijest što, domeće, može zahvaliti i činjenici da je rođen u švicarskom Zürichu.

– Ondje je to potpuno drukčije. Ako se dogodi da i samo papirić baciš na pod, oko tebe se odmah okupi deset ljudi koji će ti prigovoriti i to je nešto što se usvaja od djetinjstva. Na fakultetu sam se interesirao za obnovljive izvore energije, ali ne toliko iz tehnološkog aspekta koliko iz pozicije svijesti kod ljudi. Putovao sam po cijelome svijetu i radio s izuzetno siromašnim zajednicama koje nemaju osnovne potrepštine koje mi uzimamo zdravo za gotovo. Upravo te ta neimaština prodrma da počneš razmišljati u svim resursima koje nekad tako bezobzirno koristimo – govori Marko pa domeće kako Europljani nisu svjesni benefita koje među rijetkima u svijetu uživaju, kao što je pristup pitkoj vodi.

Ne autom nego biciklom

– Kroz suradnju s drugim strukama polako se osvijestiš o tome kako je ekološki kardiogram našeg planeta u različitim sustavima sve gori. Laik zapravo i ne zna koliko smo zagadili tlo, pitku vodu i oceane. U jednom trenutku odlučio sam živjeti ono što govorim i prebaciti se na zero waste prakse. Živim energetski efikasno koliko god je moguće, trudim se smanjiti ekološki otisak i biti manje invazivan. Moje kućanstvo na kraju mjeseca ima tek vrećicu plastike – pojašnjava Marko.

>>VEZANI ČLANCI: 

A na svom putu održivosti, tvrdi, ne odriče se gotovo ničega jer nije bit u odricanju, već u izboru. Uz redovite edukacije, događanja i radionice koje drži, na portalu svoje inicijative Održivi život promovira recepte za izradu kozmetičkih proizvoda poput sapuna, losiona i krema kako bi se smanjio otisak od plastike u kojoj se takvi artikli obično nalaze. U sat vremena tako se može izraditi kocka sapuna koja traje i po godinu dana. Treba se, ističe, umjesto nagle promjene životnog stila fokusirati na male razlike, poput odluke da na posao, umjesto autom, idemo biciklom.

– Smatram kako je nužno da promjena dolazi s dvije razine, sustava, ali i malih, običnih ljudi. Da bi sustav pravilnog odvajanja otpada bio usvojen, vlast mora biti determinirana da su ekološke smjernice među glavnim prioritetima, što kod nas, nažalost, i nije tako. Sustav mora biti dovoljno jak u smislu ljudstva i infrastrukture da bi se otpad mogao pravilno skladištiti, a usto je nužna i pravovremena edukacija građana. Ako su druge zemlje na zapadu to uspjele posložiti, nema razloga da se i mi ne trgnemo, ali ne treba negodovati i govoriti "to sve ide u jednu kantu". Tko god napravi mali korak promjene, posadio je malo sjeme u ovom sustavu i potiče druge da krenu njegovim stopama – zaključuje Marko.

>>VIDEO: Second hand šoping s Majom Pulić