Kako ću ja ovo? Prvo je pitanje koje sam si postavila kada sam shvatila da iduća dva tjedna za mene nema smeća ili ga barem ne smije biti u onom obujmu u kojemu ga inače proizvodi moje malo dvočlano kućanstvo jer dio sam zero waste izazova u sklopu ekološkog projekta Rezolucija Zemlja koju je Večernji list pokrenuo prije dvije godine.
A zašto to uopće radim? Zbog sve većih posljedica na klimatske promjene koje su uvjetovane čovjekovim djelovanjem, projektom Rezolucija Zemlja ukazujemo na to koliko su teme vezane za okoliš i ekološku osviještenost prijeko potrebne. A održivost je jedna od ključnih stvari na koje treba obratiti pažnju, stoga je cilj isprobati navike koje vode do života bez smeća.
Ideja je proći različite sfere u kojima se prakticiraju "zero waste" načela pa tako na svim platformama Večernjeg lista i Rezolucije Zemlja možete pratiti moj izazov i pronaći savjete za nabavku namirnica i kozmetike bez ambalaže, prijedloge za održivo odijevanje i recepte za spašavanje hrane koju biste vjerojatno bacili.
PONEDJELJAK 11. prosinca
Tako mi je prva nabavka u dućanu neslavno propala jer gdje god se okrenem oko mene- ambalaža. Povrće se ili pakira u plastici ili ga moram ugurati u plastičnu vrećicu jer u nabavku idem s posla i nisam se sjetila uzeti neku od doma. Gljive opet u plastici, suho voće u onoj najgoroj, nereciklabilnoj plastici.
Meso u plastici, naresci u plastici, kozmetika u plastici... Jeste li već počeli pobrojati koliko je puta autorica ovih redaka napisala notornu riječ na 'p'? Ali činjenica jest da je to naša realnost, a do prihvaćanja dvotjednog zero waste izazova zapravo ju nisam nikad ni osvijestila. I tako sam prvog dana samo odlučila da se mogu pokupiti iz trgovine gotovo praznih ruku uz tek nešto banana za koje mi ne treba nikakva ambalaža.
>>VEZANI ČLANCI:
Moja prva mentorica na ovom izazovu, Jelena Radošević iz Udruge Tatavaka ohrabrila me rečenicom kako su prva tri dana najteža, treba se prilagoditi i usvojiti organizaciju kao ključ svega, a onda će se mozak sam prespojiti na novi način rada i navike koje usvajam postat će mi dio rutine pa sam to nekako krenula gledati kao neku vrstu odvikavanja od nepotrebne ambalaže.Sreća moja, pomislila sam u tom trenutku, da sutra idem u nabavku na Dolac s Marinom Matijević iz inicijative Ja bolji građanin jer inače na znam kako bih preživjela.
UTORAK 12. prosinca
Marina i ja u 9 krećemo u pohod na Dolac jer nabavka na tržnicama jedan je od načina kako održivo šopingirati. Svaka je ponijela svoju ambalažu za višekratnu uporabu pa su nam tako u šetnji po "Trbuhu grada" zveckale staklenke i šuškale, pazite sad ovo- plastične vrećice?!
-Nije li to grijeh zero wastea?- pitam Marinu koju sam i prije ovog izazova pratila na društvenim mrežama jer mi se svidio način na koji komunicira sa svojim pratiteljima, a savjeti su mi se uvijek činili zdravorazumski i lako primjenjivi.
-Naravno da ne. Ja i svojima uvijek govorim da prvo i iskoriste ono što imaju kod kuće. Dakle, nije loše poslužiti se plastičnim vrećicama koje već imate u kućanstvu, to je puno bolja opcija nego da ih se nakon jednog korištenja samo otarasite- pojasnila mi je Marina.
Odmah mi je kamen pao sa srca i mogla sam mirno nastaviti "šuškati" po Dolcu. Meni je trebalo nešto špinata i grincajga pa smo svratili do simpatične kumice koja nas je pohvalila jer smo odbili plastičnu vrećicu i poklonila nam čičoku. Kutija sladoleda poslužila je za pohranu zimskog mixa salate i cvjetaču, a staklenke za rižu i suho voće u rinfuzi. O zero waste nabavci na Dolcu i drugim načinima kako možete kupovati održivo detaljnije čitajte u subotu na platformama Večernjeg lista i Rezolucije Zemlja.
A nakon Dolca trebalo se vratiti u redakciju i prionuti na posao, a zato je bila neizbježna- kava i gablec s nogu. Uhvatila me panika da će me u kafiću odbiti s mojom višekratnom šalicom ili da ću, u najmanju ruku, dobiti čudne poglede, ali na moje iznenađenje, konobarica se oduševila. Isti sam trik, ali ovoga puta s kutijom sladoleda koja mi je, očigledno, postala jedan od najboljih zero waste prijatelja, otišla u pekarnicu po sendvič, opet nekako zazirući od osude. Ali ništa! Prodavačica me je ljubazno uslužila i nije radila nikakav problem, a ja sam otišla zadovoljna jer prva dva dana nisam pokleknula pred ambalažom.
>>VEZANI ČLANCI:
Za nagradu sam se odlučila počastiti elegantnom večerom koja je uključivala cvjetaču iz kutije sladoleda. Za recept s interneta koji je sugerirao da se cvjetača zapeče neprestano me boljela činjenica da se listovi, odnosno, zeleni dio ovog slasnog povrća zapravo i ne bi trebali koristiti.
Što ću s njima? Baciti ih ne mogu, glava mi je prazna i nemam pojma kako ih iskoristiti. A onda mi pogled padne na girncajg- mojoj povrtnoj juhi nedostaju još samo listovi cvjetače jer u juhe, valjda, može sve. A onda je internet predložio još zanimljiviju opciju- čips od cvjetače. Ali to je, zaključila sam, delicija kojom ću se počastiti sutra...
licemjerka. koristis prijevoz na ugljikovodike. kamo bacas uloske i takve stvari? kamo bacas stare sminke, parfeme, dezice, cipele, odjecu, obucu? daj aj bok.