Novu akademsku godinu za dva će dana započeti u novoj zgradi, vlastitoj i dočekanoj nakon točno stotinu godina podstanarstva.
Možda to studentima Muzičke akademije, a i Zagrepčanima, budućim pravnicima, zaposlenicima Narodnog kazališta, a i svim školarcima u neposrednoj blizini nije jedina novost koju će držati svježom prvih nekoliko mjeseci od njezine objave. Možda će, slijedeći polemike, uz novu arhitektonsku vizuru koja je zamijenila prizor nekadašnje derutne Ferimportove zgrade upisati i novu adresu: umjesto Trga maršala Tita – Trg umjetničke izvrsnosti. Ionako je ime odavno za mnoge sporno.
Dotad će se već kritičari naviknuti i na sporne im boje na novoj zgradi Muzičke akademije – dugine, na spomenik Suncu i nakošene piramidalne čelične igle.... Već sada se rijetki mogu sjetiti da je izgradnja počela još 2009., da se i oko toga vodila svađa zbog koje je gradnja završena s točno tri godine zakašnjenja s podvučenim iznosom – 240 milijuna kuna.
A muzičari? Nakon sto godina podstanarstva, među arhiviranim notama nalazi se i ugovor – nova je zgrada njihova na gotovo isto toliko godina...
I dalje nemaju vlastitu zgradu, koju akademskim uspjesima nisu ni zasluzili. I dalje su podstanari.