Bliži se 41. Večernjakova biciklijada, na kojoj pedaliramo od zagrebačkog Trga dr. Franje Tuđmana do samoborskog Vugrinščaka, mjesta "gdje je sve počelo". A bilo je to 17. lipnja 1979., kada je održana prva, duplericu Večernjeg lista krasio je naslov "Biciklisti osvojili Samobor", a karavana je brojila oko 7000 sudionika. Već nekoliko godina poslije, kada se pedaliralo do Šmidhena, broj biciklista popeo se na 18.000, a na 14. izdanju, na kojemu se vozilo od Maksimira do Prepuštovca, zamalo se, kako smo pronašli u Večernjakovoj arhivi, rodila i beba. Nakon prevaljenih kilometara na cilju se čagalo uz Ivanu Banfić, Tajči, Severinu, Tonija Cetinskog i Magazin, koje je svojevremeno fotoaparatom zabilježio Siniša Hančić, čiji se postav arhivskih fotografija do 11. lipnja može razgledati u galeriji Cloverfield. Svakog dana, osim nedjelje, od 14 do 19 sati na adresi Pod zidom 12 možete vidjeti kako se tijekom više od četiri desetljeća mijenjala jedna od najdugovječnijih sportskih manifestacija u Hrvatskoj.
Završili kod Motela Plitvice
A neki se, primjerice Franjo Tenodi, dobro sjećaju zgoda sa svih izdanja Večernjakove biciklijade jer dosad, kaže, nijednu nije propustio. Svoju prvu rutu prevalio je, prisjeća se, s 22 godine, a iako je danas na sredini osmog desetljeća, od bicikla ne odustaje pa će i ove godine voziti do Samobora. Lani je do Vugrinščaka, na 40. izdanju, dojahao na najstarijem biciklu, no ove godine neće jer mu nedostaju amortizeri.
– Lako je bilo s tim biciklom kad smo se vozili u Prepuštovec, ali lani sam se dosta namučio vozeći po centru Samobora po onim kockama pa sam već tada odlučio da ću ga ove godine zamijeniti – kaže Tenodi.
A bila je to njegova modra specijalka iz 1975. na kojoj je kao rekreativac i strastveni biciklist prevalio na stotine kilometara pa nerijetko pedalirao od Zagreba do, primjerice, Varaždina ili pak Slovenije. A sjeća se i svoga prvog bicikla, talijanske tvrtke Bianchi, te njegova specifičnog sistema kočenja.
– Nije imao brzine, a nije se kočilo ni pomoću sajle kao danas jer ih u ono vrijeme nije bilo, već pomoću poluge. To je svojevremeno bio vrhunac opreme, a danas je sve uznapredovalo – prisjeća se te dodaje kako mu se električni bicikli nimalo ne sviđaju jer smatra da treba upotrijebiti vlastitu snagu i kondiciju prilikom vožnje. Na prethodnim biciklijadama pedalirao je i družio se s kumovima, prijateljima i kolegama iz tvornice Prvomajska, a nerijetko je, dodaje, nova prijateljstva sklapao i na feštama na cilju.
– Inače sam stari čager i svake sam godine jedva čekao fešte nakon pedaliranja. Sjećam se kad su nastupali Crveni koralji, a lani su me oduševili i Prljavci – govori Tenodi.
A nijedno izdanje dosad nije propustio ni godinu mlađi Mladen Ančić, koji se dobro sjeća i komplikacija s kojima se suočio na samim počecima, kada je u plastičnoj sjedalici na biciklu vozio i svoju kćerkicu.
– To je bila druga ili treća Biciklijada i ona je tada imala tri-četiri godine. Vozio sam pony bicikl i posudio sam od prijatelja plastičnu sjedalicu za kćer. Ona je očito toliko uživala u vožnji da je ubrzo zaspala, a kako je sjedalica bila napuknuta, počela je kliziti pa sam do kraja vožnje jednom rukom pridržavao nju, a drugom manevrirao – prisjeća se s osmijehom Ančić. No, to nije bila jedina neprilika jer im ni povratak nije prošao po planu.
– Nismo htjeli čekati da se cijela kolona zaputi prema Zagrebu pa smo krenuli ranije i tamo negdje kod Podsuseda skrenuli na neki nasip, za koji sam mislio da će nas odvesti u pravom smjeru. Međutim, stigli smo do nekog odvojka na koji sam produžio i nakon nekog vremena našli smo se na autocesti kod Motela Plitvice – priča kroz smijeh, iako mu tada, dodaje, i nije bilo do smijeha.
Kao i Tenodi, i on pamti zabave na cilju kada su pjevali i plesali uz danas poznate zvijezde dok su još bile na svojim počecima, a osobno je poznavao i Ivanu Banfić jer je bila dobra prijateljica njegove prve susjede u Sigetu, gdje Ančić živi i danas.
– Smatram da smo mi koji sudjelujemo na Večernjakovoj biciklijadi od njezinih početaka dio povijesti jer je imala savršen tajming. Pokrenuta je u trenutku kada je bilo nužno inicirati takvu aktivnost jer smo, uz slobodu kretanja biciklom, osvajali i druge slobode u svakodnevnom životu, a bicikl je postao čest sudionik u gradskom prometu – zaključuje Ančić.
Kretanjem do uživancije
Na posuđenom je biciklu 1999. do Šmidhena "dojahao" i danas 65-godišnji Željko Blažon, no doma je odande ponio vlastiti. Bicikl je, naime, osvojio u natjecanju obaranja ruku, na kojemu je pobijedio drvosječu.
– Netom prije Biciklijade poklonio sam sinu svoj pa sam bicikl morao posuditi od prijatelja. No, taj novi, koji sam dobio za nagradu, stavio sam na kamion jer mi ga se nije dalo sklapati pa sam i natrag pedalirao na posuđenom – ističe Blažon, koji se također prijavio na 41. izdanje Biciklijade. Posljednjih godina, iako nije toliko aktivan u pedaliranju, kondiciju održava planinarenjem, a jedan od njegovih prvih bicikala, marke Rog, danas mu krasi cvjetnjak u vikendici. Za subotnju vožnju, kaže, još skuplja ekipu, no najdraže mu je pedalirati u društvu obitelji.
– Mislim da to treba biti obiteljsko druženje. I jednostavno treba izaći, kretati se i maknuti od tehnologije, tako ćemo svaki dan maksimalno uživati u životu – poručuje Blažon.