“Nauka o podnebju i zračnih pojavih obzirom na Gospodarsko i šumarsko učilište. Napisao Ivan Potočnjak, profesor prirodoslovja na Kr. Gospodarskom i šumarskom učilištu u Križevcih. U Zagrebu 1878.” Ispisano je to na žućkastoj, pomalo već iskrzanoj naslovnici knjižice o kojoj će se danas posebno govoriti na svečanosti Hrvatskog agrometeorološkog društva u Geofizičkom odsjeku PMF-a Sveučilišta u Zagrebu.
Sve pogubniji ekstremi
– Ove godine navršava se 140 godina od objavljivanja tog prvog meteorološkog i agrometeorološkog udžbenika Ivana Potočnjaka, profesora Kraljevskog gospodarskog i šumarskog učilišta u Križevcima, osnovanog 1860., što se smatra početkom suvremene agrometeorologije kod nas, a iz tog su učilišta kasnije proistekli Agronomski i Šumarski fakultet. Tom ćemo prilikom proslaviti još dvije važne obljetnice – 60 godina od početka i 30 godina neprekidne objave agrometeorološke prognoze u medijima, što je prema BBC-u najdugovječnija agrometeorološka prognoza u svijetu. Prva “Poljoprivredna emisija” ondašnje Radiotelevizije Zagreb, u kojoj je emitirana prognoza, bila je 21. prosinca 1958. Njen začetnik bio je prof. dr. sc. Marijan Sviben, dok su prognozu naizmjenično prezentirale dr. sc. Vesna Jurčec i mr. sc. Edita Lončar. Iz te emisije nastali su današnji “Plodovi zemlje”. Tu je i 30. obljetnica neprekidnog objavljivanja agrometeorološke prognoze, počevši od 1988. u Vjesniku, a onda i u prilogu Vrt Večernjeg lista, pa na Hrvatskom radiju te u raznim HTV-ovim emisijama, a za to su najzaslužniji mr. sc. Dražen Kaučić i dipl. ing. fiz. Marko Vučetić – objasnila je predsjednica Hrvatskog agrometeorološkog društva dr. sc. Višnja Vučetić dodavši da je ovaj datum proslave odabran zato što Društvo danas slavi šest godina od svog osnutka.
– U to vrijeme dobivene sinoptičke karte ručno smo analizirali i onda smo u “Poljoprivrednoj emisiji” prognozu mogli dati za tri dana unaprijed. Mogli smo tada reći – da, bit će oborina, ali, za razliku od danas, nismo mogli reći koliko će ih biti. Mogli smo reći da će biti vruće, no hoće li biti 35 Celzijevih stupnjeva ili 38, e to nismo. Danas se i to može precizirati i zato je danas vjerodostojnost prognoze veća. Usto je ona i ciljana te se može dati za manje područje – usporedila nam je tijekom razgovora sadašnja umirovljenica Edita Lončar, da bi se Višnja Vučetić ubacila opaskom kako joj je svojedobno Vesna Jurčec pomogla da se zaposli, a upravo Edita Lončar bila joj je prva šefica. Ipak, unatoč ovako vrijednim obljetnicama i, uzimajući u obzir sve učestalije klimatske promjene koje rezultiraju sve izraženijim i za poljoprivrednike sve pogubnijim vremenskim ekstremima, što upućuje na sve veću potrebu i za agrometeorološkim informacijama, ova logika baš i ne ide u prilog onome što se događa.
– Od 1990. kada smo Dražen Kaučić i ja započeli s agrometeorološkim prognozama na Hrvatskom radiju (HR), da bi od 2001. Dražen to preuzeo sam raditi, prognoza nijednom nije izostala. Ipak, lani je HR odlučio ukinuti agrometeorološku prognozu – pomalo razočarano kazao je Marko Vučetić. Na njega se nadovezuje odnedavno umirovljeni Dražen Kaučić podsjećajući da je 80-ih u njihovu Agrometeorološkom sektoru bilo 13 zaposlenika i 213 agrometeoroloških postaja po Hrvatskoj.
– A danas nemamo nijednu takvu postaju. To me i zbunjuje i plaši jer klimatske su promjene sve veće i brže, a do naših poljoprivrednika može stići sve manje za njih korisnih i presudnih informacija – upozorio je Kaučić. Da je situacija zabrinjavajuća, posvjedočila je i Višnja Vučetić.
– Prije osam mjeseci u Službi za agrometeorologiju bilo nas je pet, a sad nas je troje – Marko, mlada kolegica Jelena Ferina koja je konačno prebačena k nama nakon što je Dražen otišao u mirovinu. Nadamo se da će nam se s rodiljskog vratiti i Petra Sviličić. Ivana Čavlina Tomašević otišla je na doktorski studij u Sydney, Diana Kuraži prešla je u drugu tvrtku, Marko za dvije i pol godine odlazi u mirovinu, a za tri i pol godine mirovina čeka i mene. Nakon toga u Službi bi ostale samo tri osobe, što je premalo. Trebalo bi biti barem pet osoba da nekako pokrivamo najosnovnije zahtjeve pojedinih agrometeoroloških područja i korisnika. No problem je i to što sada na našem Geofizičkom odsjeku PMF-a nemamo dovoljno studenata koji bi jednog dana mogli raditi ne samo za potrebe agrometeorologije nego i općenito meteorologije. Nastao je problem u struci. Mi nemamo dovoljno obrazovanih, a i oni koji jesu obrazovani za našu struku ne žele doći raditi u DHMZ zbog malih primanja pa mladi odlaze ili van ili u IT tvrtke, banke, bolnice – da rade kao programeri, ili postaju profesori fizike i matematike. Zavod se suočava s tim da sad ide u modernizaciju, da se dobivaju sredstva iz fondova EU, ali nedostaje ljudi. Prije 35 godina u DHMZ-u je radilo 440 zaposlenika, a sad nas je 355 – nizala je zabrinuto Višnja Vučetić, dok je Dražen Kaučić dometnuo kako je 80-ih godina Agrometeorološki sektor bio najjači u Zavodu jer je već tada imao svog programera i svoje računalo.
Mnogi nas nisu slušali
– Znate, ako godišnje iz naše struke diplomira njih troje-četvero, dovoljno je da jedan ode van i mi smo već u problemu. A naše znanje, iskustvo i mogućnosti danas se premalo koriste. Sve grane poljoprivredne proizvodnje trebale bi nas iskoristiti. Mi možemo educirati poljoprivrednike, šumare, vatrogasce... Ova godina lijepo pokazuje kako nas mnogi nisu koristili i slušali jer posljednjih 15-20 godina stalno smo upozoravali da se skraćuje vrijeme između pojedinih fenofaza, razdoblja od cvjetanja do dozrijevanja plodova, ali su sad svi iznenađeni time. I struka i poljoprivrednici. A voće i povrće je ugroženo – uzbuđenim glasom govori Marko Vučetić. U istom tonu, navodeći neke životne primjere, nastavlja i Dražen Kaučić:
– Danas se više ne možete osloniti na datume jer nema pravilnosti. Prije su berbe grožđa bile krajem rujna i početkom listopada, ovisno o sortama, a sad su mjesec dana prije. Grožđe je prije dozrijevalo 35-38 dana, a sad 17-20 dana.
Za kraj Višnja Vučetić problematizira još nešto. Kaže da svi sad govore samo o osiguravanju poljoprivrednika, no poduzimati treba i druge oblike prevencije poput ulaganja u zaštitne mreže, navodnjavanje, akumulacije... Efektno zaključuje: “Poljoprivrednici moraju proizvoditi hranu jer novac se ne može jesti.”