Max u Jadran filmu?! Lažeš.... čudili su se
minulih tjedana svi oni koji misle da o Andreju Maksimoviću znaju sve.
Ili barem dovoljno da bi pred sugovornikom odali dojam kako su
superiorni vladari informacija i krojači odnosa na medijskoj karti
Hrvatske.
Naime, taj danas već 33-godišnji zagrebački novinar koji se
u svijet sedme sile bahato otisnuo još kao
15-godišnjak, u doba kada je tadašnji
"šareni tisak" bio još u pelenama da bi
svoje "najzlatnije tiskovne novinarske trenutke" zaključio, zanimljivo,
baš u Pukanićevu Nacionalu i na poziv tadašnjeg
suosnivača prve zagrebačke gradske televizije OTV Vinka
Grubišića iznenada zamijenio pisani medij
televizijskim danas im se javlja s nove "službene adrese".
One zagrebačkog Jadran filma, s kojim je "incognito", nekoliko dana
poslije Uskrsa, počeo pregovarati oko ugovora čije detalje vlasnik
filmskog giganta iz zagrebačke Dubrave Vinko Grubišić i
danas još drži samo za sebe. Naime, tek u petak 27. srpnja
Max je prihvatio ponudu - i od sutra je i službeno važan igrač Jadran
filma: direktor strateškog marketinga i šef za
odnose sa zemljama u regiji - a ne samo čovjek od najvećeg povjerenja i
osobni savjetnik Vinka Grubišića.
"Strateški
marketing"
Na sve učestalije upite iz filmskog, televizijskog i poslovnog svijeta
Hrvatske i regije "što to Maksimović zapravo radi kod
njega i za njega", i što mu je bilo da upravo Maxu
proširi mandat, kao svojoj osobi od najvećeg povjerenja,
moćni i nikad ambiciozniji "vizionar" Vinko Grubišić uza
smiješak je parafrazirao svog bivšeg
šefa dr. Franju Tuđmana: "A tko drugi...?"
Jer, nakon Vinka, koji je još donedavno slovio za
nedodirljivog lobista i stratega u operacijama "preslaganja hrvatske
medijske scene" od 1989. do danas, Max je de facto bio jedini logični
nasljednik Grubišićeva "prototipa medijskog lobista" za
širenje na "nove industrije zabave i informiranja".
Ljudi iz Grubišićeve blizine tvrde da je to ponajprije znak
kako se Vinko napokon odlučio koncentrirati na svoj najveći
(neiskorišteni) talent onaj redateljski.
Vinkovi "Glembajevi"
Vinko me doveo u Jadran film da bi se napokon mogao posvetiti
onome na čemu radi već dulje od deset godina: privesti kraju i učiniti
javnim svoj "tajni projekt" autorsku televizijsku seriju
"Povratak Glembajevih". Ali ne onih Krležinih, već "naših
Glembajevih" - iz vrlo intrigantnog razdoblja hrvatske povijesti: od
kraja osamdesetih godina prošloga stoljeća do
današnjih dana otkrio nam je taj novopečeni
najbliži Grubišićev suradnik.
Vidio sam scenarij projekta i jamčim vam da će to biti
najbolja "serija s ključem" ikad snimljena na ovim prostorima. Uz
njegov redateljski talent i lucidnost koju će šira
javnost nakon brojnih reklamnih i predizbornih kampanja, kao
i radijske Zločeste djece i televizijske Večernje škole,
napokon upoznati i na filmu i moje "informacije" o likovima
koji će nositi seriju dobit će svoju specifičnu težinu. Očekujem da će
Vinkovi "Glembajevi" postati dokument vremena u kojem živimo i dobro
protresti Hrvatsku.
Čermak spasio Novu
A kako je uopće Maksimović pao Grubišiću na pamet? Potkraj
devedesetih Maxove je lobističke sposobnosti "prepoznao" i sam
Grubišić te unatoč tome što Max, u to
vrijeme još kao novinar Nacionala, nije štedio ni
njega svojih "otrovnih strelica" prvi put uspostavio je
suradnju s Andrejom Maksimovićem angažiravši upravo njega
kao glavnoga "tajnog lobista" za dobivanje koncesije u pretvaranju
OTV-a iz gradske u županijsku televiziju.
Stoga i ne čudi što se uz Grubišićevo
"supervizorstvo" Maksimović (sin kultnog, preminulog sportskog novinara
Aleksandera Maksimovića, op. a.) razvio u danas često i vrlo "nezgodnog
igrača" u sjeni i iza kulisa svih tektonskih pretvorbi
hrvatske društvene i gospodarstvene scene te počeo
strelovito graditi svoju novu karijeru nezaobilaznog i jednog od
vodećih medijskih lobista na hrvatskoj javnoj sceni.
Tako mu i najveći neprijatelji danas priznaju da bez njegovih lobiranja
i medijskih "akcija" u posredovanju potkraj 90-ih, u doba
zalaza prvog HDZ-ova režima i smjene vlasti 2000. ne bi bilo
ne samo OTV-a nego ni Nove TV.
Naime, zadnjih 150.000 kuna s kojima je potvrđena koncesija
te prve privatne nacionalne televizije u Hrvatskoj na račun
Ministarstva prometa i veza uplaćeno je samo nekoliko sati prije isteka
roka, potkraj travnja 2000. godine... Novac mi je u korist koncesionara
ustupio naftni magnat i haaški osumnjičenik, hrvatski
general Ivan Čermak. Sve je izvedeno na "blickrig": s
Grubišićem sam se našao u podne u
Varšavskoj, generala nazvao dva sata poslije i sve je bilo
sređeno do sljedećeg jutra i otvaranja banaka
otkriva Max.
Od Mateše do
Štimca
Iako o tome ne voli pričati ni među najboljim prijateljima, dobri
poznavatelji prilika iz listopada 2004. tvrde da je upravo Max jedan od
trojice najzaslužnijih što je Zlatko Mateša, u
najneizvjesnijim izborima ikada, pobijedio Ivicu Stošića
Miošića i postao predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora.
Stoga, kad je već očito (napokon) došlo vrijeme za istinu,
upitali smo Maxa - je li istina da je upravo on "nabavio" dva od osam
glasova za pobjedu Igora Štimca (8:3) protiv dinamovca
Vrbanovića u utrci za predsjednika Udruženja klubova prve hrvatske
nogometne lige?
- Manje je važno jesam li tome kumovao i ja. Važno je samo to
što sam Štimcu sugerirao ljude koji će mu
omogućiti da provede svoj program koji je ambiciozno najavio, a koji
ovih dana puni sve sportske stranice u nas. Zlatko Mateša
je, pak, svojim savjetima i relacijama vratio meni prijateljske usluge
iz utrke za predsjednika HOO-a otprije tri godine. To je samo jedan od
primjera kako se pametno mogu povezati ljudi u poslu koji se inače i
privatno poštuju zaključuje Maksimović.
