Predsjednik Stipe Mesić pokušao je u svom tekstu u Novom
listu stati u obranu antifašizma, NOB-a i
antifašista. Neosporno je da on, kao i oni koji su mu
pomagali u pisanju, imaju pravo na svoj stav o povijesnim zbivanjima.
To ni oni ne smiju osporavati drugima. Ali jedno je imati
mišljenje, a drugo su gole povijesne činjenice. I nije isto
što misli Mesić građanin, a što poručuje Mesić
predsjednik.
On u svom tekstu, na žalost, negira i izvrće činjenice, i to pokraj već
opsežne dosad objavljene znanstveno relevantne povijesne literature,
među kojom je i obilje originalnih dokumenata.
Tako nije istina, kako on piše, da se
antifašistički pokret želi izjednačiti s komunizmom.
Baš suprotno, antifašizam se
pošto-poto mora odvojiti od komunizma i komunista koji su
antifašistički pokret iskoristili za dolazak na vlast i za
uvođenje diktature, što je bila njihova najbezočnija
prijevara.
A danas se ti isti komunisti skrivaju pod plaštem
antifašista. Zato nije točno ni to da komunisti nisu
dominirali NOB-om. Upravo suprotno, oni su sve vrijeme vodili glavnu
riječ i na kraju zavladali, a sve neistomišljenike
likvidirali, utamničili ili odbacili!
Također je posve neutemeljeno da pobjednici-komunisti nisu ubijali
pobijeđene zato što su bili (i) Hrvati. Pa kako onda
objasniti činjenicu da domaće hrvatske partizanske jedinice nisu smjele
prve ući u Zagreb u svibnju 1945. godine?
Ili kad je Ivan Šubašić protestirao Edvardu
Kardelju zbog masovnih pogubljenja hrvatskih domobrana kod Dravograda
1945., na što mu je Kardelj odgovorio: “Hrvati,
platili ste”! Zar se više nitko ne sjeća Sime
Dubajića i Milana Baste te njihovih opisa likvidacija Hrvata? I četnika
koji su se presvukli u partizane zahvaljujući Titovoj amnestiji 1944.
godine?
Mesićev vrhunac jest da masovne likvidacije naziva ekscesima. Slovenska
povjesničarka Jerca Vodušek Starič mogla bi ga poučiti, jer
ona tvrdi ovo, i to ne bez dokaza: “Masovna ubojstva
neposredno poslije rata organizirala je i izvela država, a ne
osvetoljubivi pojedinci ili skupine.
Izvodili su ih i ovi drugi, potaknuti propagandom vlade, koja je u
glasilima i direktivama otvoreno pozivala narod i Jugoslavensku armiju
na osvetu. Dio čišćenja u Jugoslaviji činile su izvansudske
egzekucije ili, kako ih je Udba stručno nazivala, likvidacije (ili samo
transport), a precizan izraz za to što se zbivalo je
ubojstvo.”
I kako nakon svega toga Titova bilanca može biti pozitivna? Kako je on
uopće došao na čelo KPJ? Tako što ga je postavila
Moskva, a njegova prethodnika Milana Gorkića Staljin dao likvidirati. I
da za to Tito nije znao? Spirala zla i zločina počela je davno, ali
ideološki opterećeni pojedinci (još) se ne mogu
suočiti s činjenicama.
U povodu
