Kratka priča
42. priča: Dubravko Jelačić Bužimski: Kino za jednu ruku
Sinu mi najednom da ga uopće nisam pitao za ime. On je i dalje bio nepomičan unutar staklenog okvira kafića, kao što su znale ostati nepomične slike na ekranu zbog iznenadnog kvara na projektoru u starim kinodvoranama