Na početku svog mandata ministar turizma Damir Bajs je rekao da nema
veze s turizmom, ali će se truditi dati sve od sebe. I doista, on se
mjesecima trudi oko pripreme sezone, čiji bi uspjeh ili neuspjeh mogao
činiti razliku između opstanka ili bankrota Hrvatske u 2009. No,
dokazao je da on s turizmom i dalje nema veze, što objašnjava nelogičnu
promotivnu kampanju hrvatskog turizma u Hrvatskoj.
Nakon optimizma oko sezone, koji je potrajao samo do eksplozije očaja
zbog pada rezervacija u veljači, Bajs je pokrenuo promotivnu kampanju
od 120 milijuna kuna. Svaka čast svemu potrošenom u inozemstvu na
promociju “Mediterana kakav je nekoć bio”, no kakvog smisla ima trošiti
milijune na kampanju “Kad srce kaže ljeto”, namijenjenu domaćim
turistima? Smatra li Bajs da Hrvati ne znaju kakve su prirodne ljepote
hrvatskog Jadrana?
Nije li netko ministru mogao skrenuti pozornost na to da naše školstvo
hrvatske prirodne ljepote vrlo intenzivno “reklamira” već u prvim
razredima osmoljetke, i to smislenije od banalnog nabrajanja
nemaštovitih pridjeva poput “slano”, “vruće” i “plavo” u TV spotu, čije
objavljivanje nije besplatno, kao što nisu besplatni ni jumbo plakati?
Netko ga je mogao upozoriti i na to da bi u provedbi promotivnog plana
sitna smetnja mogla biti to što su hrvatski građani sve zauzetiji
izlaskom na ulice zbog egzistencijalnog škripca u zemlji, a sve manje
izborom mjesta za odmor.
Konačno, ako je domaći turist prelijevanje iz šupljeg u prazno, ne bi
li milijuni iz domaće kampanje bili smislenije iskorišteni za vabljenje
kojeg gosta više iz Njemačke, Rusije, Češke... U veljači je Bajs
objasnio da je “domaći turist podjednako vrijedan”, i doista jest, kao
ljudsko biće i kao mušterija turističkom radniku koji čupa kosu zbog
suludih poreza i teških građevinskih radova uz obalu koji su se
protegnuli do lipnja.
Nedavno je Bajs rekao da stranci koji se vraćaju “na najbolji način
promiču našu zemlju”, zbog čega im treba pružiti boravak na najvišoj
razini. Upravo o tome, o toj razini, ali i reklami u inozemstvu, u
turizmu se razmišlja puno ranije, a ne u veljači ili ožujku, kad je
sezona već osuđena na katastrofu, koja je samo potvrđena onog trenutka
kad Bajsova ostavka nije prihvaćena. Ovako, njegov trud služi samo kao
svjedočanstvo o krivom čovjeku na krivom mjestu.
U POVODU