Odbijanje moćnog Applea da otključa mobitel ubojice iz San Bernardina podigao je veliku uzbunu u Sjedinjenim Državama i polarizirao tamošnju javnost. A rasplet ove priče mogao bi stvoriti presedan koji bi mogao utjecati na cijeli svijet. Naime, eskalacija se dogodila kada je američki sud zatražio od Applea da pomogne FBI-ju razbiti šifru mobitela koji je pripadao Syedu Rizwanu Farooku, jednome od napadača u pokolju počinjenom u prosincu u San Bernardinu u Kaliforniji.
Apple bi po nalogu suda morao pružiti “razumnu tehničku pomoć” i omogućiti dostupnosti podataka na Farookovu iPhoneu 5C. No Tim Cook podigao je glas i oštro odbio zahtjev. U tome su ga podržali i Sundar Pichai, prvi čovjek Googlea, Jan Koum, šef Facebookova WhatsAppa, ali i zviždač Edward Snowden. Što je toliko razjarilo Tima Cooka i ostale kada su već mnogo puta surađivali s vladom i FBI-jem te otključali desetke mobitela?
Sporna stražnja vrata
Ovaj put, naime, ne radi se o pukom otključavanju pametnog telefona, već o tome da je Appleu naređeno da izradi novi softverski alat kojim bi eliminirao specifičnu sigurnosnu zaštitu koju je tvrtka ugradila u uređaje s ciljem da štiti privatnost i sigurnost korisničkih podataka. Taj alat trebao bi zapravo omogućiti FBI-ju da u slučaju potrebe brzo i jednostavno uđe u bilo čiji uređaj. Zapravo traže od Applea da izradi “master key” (glavni ključ) kojim mogu doprijeti do svakoga, odnosno da hakira vlastite korisnike. Ovaj spor i sudska odredba zapravo su tek najnoviji potez vladajućih u namjeri da dobiju pristup podacima s raznih uređaja. Vlada već dvije godine, naime, traži, da tehnodivovi omoguće ulaz kroz “stražnja vrata” kako bi jednostavnije nadzirali i provodili istrage. Ukratko, radi se o tome da vlada želi svoj ulaz prema podacima na uređajima iako oni imaju sigurnosnu enkripciju upravo zato da bi njihovi korisnici imali privatnost.
Cook, koji već naveliko vodi kampanju u korist privatnosti korisnika, obratio im se pismom te kazao između ostalog da je to velika prijetnja sigurnosti jer se ‘stražnja vrata’ ne mogu otvoriti a da potom i zlonamjernici nemaju lakši put do privatnih podataka. Najnovije zahtjeve FBI-ja Cook je nazvao opasnim presedanom i najavio žestoku sudsku borbu. Kako komentira ovu svjetsku priču, upitali smo Đuru Luburu, stalnog sudskog vještaka za telekomunikacije, tehniku i metodologiju prisluškivanja.
– Za početak valja znati da je današnja sigurnost Appleovih uređaja na zavidnoj razini. Kada uključite četveroznamenkastu lozinku ili lozinku koja može uključivati sve brojke i slova, svi podaci na iPhoneu potpuno su kriptirani ozbiljnim algoritmima. Ako lozinku ne znate, jedina vam je mogućnost pokušavati pogoditi je vrteći sve moguće kombinacije, što se danas rutinski radi vrlo brzim računalima. Međutim, Apple je napravio vrlo učinkovitu zaštitu – možete postaviti opciju da se svi podaci s vašeg uređaja brišu nakon što lozinka bude pogrešno unesena 10 puta. Pritom, ako lozinku pogriješite pet puta, morat ćete pričekati minutu prije idućeg pokušaja, nakon neuspjelog šestog pokušaja pet minuta, nakon sedmog i osmog pokušaja 15 minuta, a nakon devetog pokušaja sat vremena. To i najbrža računala čini neučinkovitima i potpuno onemogućuje “brute force” metodu razbijanja lozinke, a sigurnosne službe brojnih zemalja baca u očaj. Osim toga, Appleovi uređaji posjeduju i specijalne hardverske komponente koje onemogućuju hakiranje – ističe Đ. Lubura.
Filozofija Applea i Tima Cooka jest da samo korisnik ili osoba kojoj korisnik dozvoli može raspolagati privatnim podacima na uređaju, što zvuči vrlo logično i pohvalno, kaže Lubura.
Sigurni ili ne?
– Kad bi sukladno željama sigurnosnih službi buduće verzije Appleova iOS-a imale namjerno ugrađenu sigurnosnu manu koja službama omogućuje “backdoor”, odnosno pristup svim funkcijama i podacima na uređaju, nitko nam ne može jamčiti da takvu slabost neće otkriti i iskoristiti i netko drugi, pa možda i teroristi. S druge strane, i osobno sam kao sudski vještak svjedok koliko problema stvara takva zaštita koju u ovom trenutku ne može probiti ni sam Apple. To znatno umanjuje mogućnosti otkrivanja i dokazivanja počinjenih ili sprečavanja počinjenja budućih kaznenih djela. U nesigurnom svijetu u kojem danas živimo nužno je pronaći razuman kompromis između zaštite naše privatnosti i sigurnosti. Takvo rješenje ne smije omogućavati udaljeni “backdoor” pristup uređajima jer tada više ne bismo bili sigurni tko nas kada špijunira, ali mora omogućiti pristup podacima na uređajima koje su sigurnosne službe oduzele kriminalcima i teroristima – stav je Đ. Lubure.
