Posljednjih nekoliko mjeseci Google svoj AI, softver za umjetnu inteligenciju, hrani tekstovima iz ljubavnih i erotskih romana poput Bezuvjetne ljubavi, Fatalne ljubavi, Vječne ljubavi... Googleova umjetna inteligencija, tvrde znanstvenici odjela koje predvode Andrew Dai i Oriol Vinyals, sve do sada dostupno pročitala je i procesuirala gotovo 3000 ljubića i erotskih romana.
Zašto baš ljubiće? Jer su googleovci došli na ideju da upravo rječnik "lakših" priča može popraviti vještinu izražavanja pametnih softvera – botova u razgovoru s ljudima ili odgovaranja na elektroničku poštu.
I doista radi, tvrdi Dai. Googleov AI može sada pisati tekstove i dijaloge koje nalikuju onima u ljubićima, a tim Googlea nada se da će uskoro i "ljudskije" odgovarati na upite, ali i razumijevati nijanse govora, proširiti rječnik koji opisuje ljudske emocije.
Google AI može "teoretski" napisati vlastiti ljubavni roman, potvrdio je Dai, koji ga je opisao kao "vrlo seksi" i "vrlo maštovit". No nije cilj da robot uđe na tržište ljubića, već da pametnije razgovara i odgovara. No, poučeni iskustvom Microsoftova teen bota za Twitter, koji je prešao na mračnu stranu i izazvao niz reakcija te je potom povučen, googleovci, tvrde, rade izravno s ljudima na proizvodu bez rizika da se AI otme kontroli i učini nešto neočekivano.
U Googleovim aplikacijama odgovori su često tek činjenični, ono što pokušavaju je da budu nekako prisniji i razumljiviji i da nemaju uvijek isti ton i rječnik. Smart replay, proizvod Googlea koji sugerira tri odgovora unutar maila, mogao bi koristiti AI da pročita mail i predloži bolji i smisleniji odgovor. Što pametniji AI, to bi trebao biti bolji odgovor. Naime, 10 posto odgovora u inboxu mobilne aplikacije odgovara se putem "pametnog odgovora".
Ljubići su izvrstan materijal za AI jer svi u osnovi imaju istu temu i slične zaplete, svi koriste iste šablone:
– Djevojka se zaljubi u mladića, muškarac se zaljubi u ženu, a ona se zaljubi u drugog muškarca. Romantika, razočaranja, izdaje, tragedija... sve je to u osnovi isto u svakom ljubiću – rekao je Dai. Čitajući tisuće takvih publikacija, AI može otkriti koji rečenice sadrže slična značenja i steći bolju vještinu razlikovanja nijansi u jeziku. Romantični uraci bolji su od dječjih knjiga za AI jer nude širi spektar jezičnih primjera koje AI potom može kopirati i razumjeti.
Hranjenje AI-ja romanima nije jednostavno. Stroj, također poznat kao neuronska mreža, računalni je program koji se nije "rodio" pametan. Neuronska mreža kreće bez ikakve baze znanja, tako da je hranjenje tekstom iz knjige kao čitanje romana maloj djeci u nadi da će što više toga usvojiti. To je razlog zašto to zahtijeva hrpe podataka – ili 2865 ljubavnih romana do sada – na kojima graditi svoju tzv. inteligenciju.
Nakon procesuiranja ljubića, Googleov AI sastavlja vlastite rečenice i koristi naučeno. Zatim ocjenjuje vlastite uratke spram originala. Postupak se ponavlja iznova i iznova, a AI uz samo kalibriranje postaje sve bolji i bolji odnosno piše sve bolje i bolje rečenice.
Cijela situacija podsjeća na film Her u kojem se Joaquin Phoenix zaljubljuje u virtualnog pomoćnika, odnosno računalni softver koji upravo odgovara sve ono što on želi čuti. Na pitanje može li se takvo što doista dogoditi i s Googleovim AI-jem, iako još uvijek nije došao do takve razvijenosti, Dai odgovara kako smatra da je moguće. Jer AI je trenirao romantiku, stoga ne isključuje mogućnost da bi mogao i navesti čovjeka da se zaljubi, čak i ako se radilo o Google botu.
– Postoji starogrčka priča o muškarcu koji je radio kip najljepše žene. Kip je bio ljepši od bilo koje druge žene u realnom svijetu, dok ga je radio, zaljubio se. Ako se, dakle, čovjek može zaljubiti u kip, ne vidim zašto se ne bi mogao zaljubiti u neuronske mreže istrenirane na ljubavnim romanima.
Uzmemo li obzir da je zaljubljenost svojevrsna iluzija i zavaravanje koje ipak prođe nakon nekoliko mjeseci, Googleov bot mogao bi postati glavni kandidat ili kandidatkinja za sve one željne romantike, barem kratkotrajne.
