Ovo je računalo stvarno nešto posebno: kada smo prvi put pisali o njemu – kada je predstavljeno na sajmu IFA u Berlinu – učinili smo to na otprilike pet-šest puta više prostora nego što inače posvetimo novitetima. A sad nam ne preostaje ništa drugo nego da ponovimo nešto od toga, jer ovo je računalo stvarno drugačije od drugih.
Lenovo Yoga Book je tablet koji samo izgleda kao laptop: u donjoj polovici, gdje očekujete tipkovnicu, nalazi se jedna tanka crna ploča. Kada zatrebate tipkovnicu, na njoj će se upaliti svjetla: pojavit će se virtualna tipkovnica. Iznad tipkovnice je jedna malo drugačija lampica na kojoj je nacrtana olovka: kada nju pritisnete, nestaje tipkovnica i crna ploča se pretvara u crtaću ploču.
Tek tada počinje zabava! Yoga Book se snalazi u različitim ulogama – to se i očekuje od Yoge, zar ne? – ali najbolje joj leži uloga crtaće ploče. Priloženom olovkom možete pisati i risati po njoj. Međutim, u paketu se nalaze još tri uloška – a u njima je obična tinta. Čemu to? Zato što olovka – zove se Real Pen može funkcionirati kao „obična“ kemijska olovka kojom pišete po papiru; međutim, ako taj papir prislonite na donju ploču Yoga Booka – sve što pišete i crtate automatski se prenosi na ekran računala.
Dizajn i performanse
Yoga Book dolazi u dopadljivoj kutiji kojom se očito želi poručiti da je u njoj nešto posebno. Sve je unutra lijepo složeno, a sam uređaj je upakiran u prozirnu foliju na kojoj je jasno označeno gdje se nalazi koji priključak i čemu služi koja tipka – tako možete naučiti kako se njime služiti i prije nego što ga otpakirate.
Međutim, tu vas čeka iznenađenje – čim ga otpakirate i uzmete u ruke.
Znate već iz novinarskih najava kako je Book mala, tanka stvarčica ali uživo… Tanji je i lakši ne samo od mini-laptopa i netbookova nego i od nekih iPoda i 10" tableta. Ipak, kad se uživo susretnete s njim, nekako uspijeva izgledati još kompaktniji nego što očekujete. Takav tanak lako stane u svaku torbicu, pa i oveći džep, i brzo ćete zaboraviti da ga uopće nosite.
Najobičnije, međutim, nisu dimenzije nego površina. Yoga Book je napravljen od dvije metalne ploče tankog metala, legure aluminija i magnezija, koje na dodir uopće ne ostavljaju dojam da su od metala (dok ih čvršće ne pritisnete: tada njihova čvrstoća ne ostavlja mjesta sumnji). Pod prstima, ne djeluje hladno, glatko, metalno, nego hrapavo – posebice „tipkovnica“. To je, naravno, namjerno: ovako ga je lakše držati u ruci, i upravljati njime.
Loša vijest je da se na svim površinama – hrapavim, hrapavijim i staklenim (Gorilla Glassom prekriveni ekran) – itekako vide otisci prstiju: vrlo brzo, Yoga Book izgleda kao nešto sa čime se baš ne želite pohvaliti.
Međutim, znatiželjnicima će ionako najprije pozornost privući jedan drugi detalj: šarka koja polako postaje zaštitni znak Yoge – detalj po kojem ju prepoznajemo. Osim što sjajno izgleda, šarka je i nenadmašno praktična: zahvaljujući njoj, lako je otvoriti Yogu u bilo koji položaj koji vam paše (da izgleda kao laptop, ili kao tablet, ili „šator“ u kojem ekran može biti okrenut prema vama ili vašem sugovorniku preko puta). Stvar je u tome da to lako možete napraviti a kako god ga postavite – ostaje u tom položaju. Kad se malo upoznate s tom šarkom, postaje jasno zašto ju je Lenovo pretvorio u neslužbeni zaštitni znak svoje Yoge.
No nije sve savršeno. Na desnom boku, pored mikro HDMI utora (morat ćete sami nabaviti odgovarajući kabel ili prilagodnik preko kojeg ćete u njega utaknuti običan HDMI kabel – nije problem, te stvarčice se mogu naći za 30-ak kuna) i ladice (o njoj kasnije) nalazi se jedan jedini USB priključak, i to onaj stari, obični – 2.0. Prije ili kasnije poželjet ćete više od jedne stvari priključiti na USB, a problem je što se preko njega odvija i punjenje: dok punite bateriju, nema priključivanja periferije. Ima to i dobru stranu: zatreba li vam punjač, možete posuditi i onaj od prijateljevog mobitela. Loša strana je da punjenje traje unedogled: nakon dva sata smo odustali od mjerenja koliko mu treba da napuni bateriju do vrha.
Pražnjenje smo međutim mjerili i možemo posvjedočiti da će baterija izdržati koju minutu kraće od 10 sati non-stop intenzivne uporabe (zanimljivo, Lenovo negdje navodi tih istih 10 sati a negdje pak iznosi podatak o 13 sati rada – to je valjda moguće samo u laboratoriju).
Znati da će vam prijenosnik izdržati cijeli radni dan bez punjenja je, kako bi rekla reklama, neprocjenjivo.
Ekran: čista petica. Jasan, oštar, dobro vidljiv iz svih kutova (IPS), sjajno reagira na dodir. Ipak, Full HD razlučivost (čak i malko veća: 1920*1200) na veličini 10,1" svima koji su navikli na „normalan“ 14" ekran djeluje tako da se poneki detalji doimaju sitni; toga su očito svjesni i u Lenovu pa je veličina slova po defaultupostavljena na 150%.
Tipkovnica: e, tu je već dojam drugačiji. Isprva, djeluje vrlo pozitivno: tipke su velike, pregledne, jasne, i skroz je štosno što lako možete mijenjati jezike. Nezgodno je međutim što nema onog klika po kojem znate da ste pritisnuli tipku – Lenovo je to riješio vibracijom i zvukom, ali oboje je prilično agresivno (može se isključiti u Control Panelu) ali unaprijed računajte da će greški u pisanju biti više nego na „normalnoj“ tipkovnici. No nakon nekog vremena se jagodice umore od silnog lupkanja po tvrdoj površini, i tada poželite običnu tipkovnicu. Ukratko: Yoga Book je OK za povremeno tipkanje ali ako imate potrebu natipkati tekst duljine ovog – poželjet ćete običan laptop, s analognom tipkovnicom (eto, nije sve digitalno uvijek bolje).
Međutim, to nije najveći problem Yoga Booka. Najveći problem je – slabašni Atom. Ovo računalo je taman za uredske potrebe – Office aplikacije, web, gledanje filmova i slušanje glazbe (zvuk je, usput budi rečeno, izvrstan!) – ali kad otvorite desetak prozora u Chromeu, itekako se zna usporiti. (Igre da i ne spominjemo.) Ako ste očekivali da će Yoga Book moći zamijeniti sva vaša računala, razočarat ćemo vas: Book je sasvim OK za sve ono što bi inače napravili na smartfonu ili tabletu, ali neke stvari ćete puno lakše napraviti na laptopu.
Ipak, ima nešto u čemu Yoga Book briljira i što obavlja bolje od bilo kojeg drugog uređaja: crtanje, škrabanje i bilježenje olovkom. Jest da je olovka prilično krupna i da se ne doima naročito praktično, ali napravljena je (skupa s ekranom koji na nju reagira) tehnologijom njemačke tvrtke Wacom, koja je tata-mata kad su u pitanju te sprave kojima se olovkom piše po ekranu, i prenosi u računalo (nećete vjerovati: nekad su se te stvari zvale tablet računala. Bilo je to davno prije iPada).
Ako se niste već toliko navikli na tipkovnice da vam je čudno držati olovku u rukama, vrlo brzo ćete se naviknuti na ovo najnovije čudo tehnike. Na raspolaganju je nekoliko aplikacija za crtanje, unos bilješki i slično – najuniverzalniji je Microsoft OneNote, koji se odlično slaže s olovkom – ali konačan dojam je posve suprotan onome s tipkovnicom: što smo dulje koristili olovku, to nam se više sviđala. Vaš je autor, najblaže rečeno, antitalent za crtanje, ali svejedno sam otkrio podosta načina kako se može iskoristiti olovka (između ostalog, i za unos teksta – umjesto tipkovnice; brže je, i uz puuuuuno manje grešaka).
Uz olovku, u paketu dolaze tri „mine“ – uloška koji Real Pen pretvaraju u standardni flomaster kojim možete pisati po bilo kojem papiru (ali, kako smo objasnili u uvodu, dok je papir prislonjen na donji dio Yoga Booka – sve što po njemu pišete ili crtate „preslikat“ će se na zaslon računala). Nažalost, izvana se ne vidi kada je u olovci tintni, a kada digitalni uložak; vjerojatno će vam se par puta dogoditi da ćete umazati kućište Booka tintom, ili ćete se čuditi zašto digitalni uložak ne piše po papiru.
Nije zgodno što olovku nemate gdje spremiti – bilo bi zgodno da se da magnetski zakačiti uz kućište, kad već ne stane u njega.
Opći dojam
Jedini pravi konkurent ovom Yoga Booku kojeg smo isprobali je – drugi Yoga Book, koji uskoro dolazi na tržište. Taj drugi model hardverski se gotovo uopće ne razlikuje (osim po boji: ovaj naš je crni a onaj drugi će biti zlatni ili sivi), no bit će jeftiniji i umjesto Windowsa će pokretati Android.
Na tržištu već postoji nekoliko modela koji ugrubo podsjećaju na Yoga Book – riječ je o križancima tableta i laptopa (sa zakretnom i/ili odvojivom tipkovnicom), s Windowsima, mahom utemeljenim na Atomu. Najpopularniji među njima je Acer One, ali nudi ih i Lenovo (Miix); zajedničko im je da su otprilike triput jeftiniji od Yoga Booka. I to je posve u redu, jer lako je vidjeti zašto je razlika tolika; štoviše, lako je pod prstom osjetiti razliku između metala i jeftine plastike. A i iznutra je razlika drastična, od memorije (4 GB DDR3L) do diska (SSD od 64 GB). Tu je i 3G/4G modem, koji sam po sebi košta gotovo stotinjak eura. Naravno, tu su i Windowsi, u Professional izvedbi.
Od skupljih, konvertibilnih ili klasičnih tableta, kao što su iPad, Sony Xperia, Samsungov Galaxy Tab ili (opet Lenovova vlastita) Yoga Tab 3, Yoga Book se ne razlikuje toliko po cijeni (i kvaliteti izrade) koliko po – olovci, njenoj jedinstvenoj osobini. Svi oni koji žele pisati/crtati po prijenosnom računalu kao po notesu, i koji su spremni na kraći period navikavanja na novi način korištenja – uživat će.
Da, istina je da je Yoga Book skuplji od „normalnog“ laptopa posve prosječnih karakteristika, niže cijene i veće snage. Međutim, ne treba ga uspoređivati s njima nego s „ultraprijenosnicima“: posve laganim, tankim prijenosnicima sa snažnim baterijama – a takvi su modeli osjetno, barem dvostruko skuplji od Yoga Book koji ih „šije“ i po mobilnosti jer je još tanji, lakši, mobilniji od njih.
Lenovo Yoga Book definitivno nije za svakoga – nisu svi spremni na kompromise i privikavanje na novi način korištenja. Ali oni koji jesu – bit će nagrađeni. Ovo računalo nije jeftino, no nakon što smo ga dobro ispipali, ostaje dojam da je Lenovo namjerno „srezao“ cijenu, kako bi ono (barem isprva) bilo što jeftinije, da ga ljudi prihvate. Kome se svidi – rado će platiti njegovu cijenu.
Tekst je preuzet s portala digitalno.hr uz dopuštenje autora
