Branimir Marić, od početka godine glavni je direktor za tehniku i informacijske tehnologije A1 Hrvatska. Ima više od 20 godina radnog iskustva u telekomunikacijskom i IT sektoru. S njim smo razgovarali o razvoju tehnologije, ali i cijenama te kada će brzi internet stići u ruralne krajeve i koje su sve prepreke na tom putu.
Posljednjih mjesec dana održano je nekoliko konferencija i predstavljanja 5G mreže u Hrvatskoj, koliko ste zapravo pokrili teritorija odnosno stanovništva 5G signalom?
A1 5G signal već danas pokriva 50 posto populacije, a do 2025. imat ćemo čak 90 postotnu populacijsku pokrivenost u urbanim područjima. A1 za 5G koristi dva frekvencijska sloja: 700 MHz i 3,7 GHz. Tako se postiže maksimalno pokrivanje u unutarnjim prostorima, veći doseg na otvorenom uz optimalni kapacitet i vršne brzine koje u idealnim uvjetima prelaze 1 Gbps ako se koristi frekvencijski sloj od 3.7 GHz. Ipak, ne treba se razbacivati s brzinama jer to ovisi o nizu faktora kao što je uređaj, udaljenost od bazne stanice, doba dana ili godine, vremenski uvjeti i drugo. S vremenom će na većini frekvencijskih slojeva biti aktiviran 5G, uključujući na onima gdje danas imamo 2G i 3G. Prvi pokazatelji s terena i zadovoljstvo korisnika vrlo su dobri, a i neka posljednja testiranja pokazuju upravo na A1 5G mreži najbolje video iskustvo i brzine preuzimanja.
Kada se govori o 5G mreže neprestano se spominju velike dobrobiti, za sada koliko se čini prva je dodavanje kapaciteta, kada ćemo ih zapravo vidjeti u nekom konkretnijem, novom slučaju?
Da, u pravu ste. 5G je zadnjih 3-4 godine prilično marketinški eksploatiran. Mislim da je 5G još uvijek u ranoj fazi implementacije, te nažalost za sada nema nekih velikih i konkretnih novih primjena koje bi se razlikovale od onoga za što danas koristimo 4G (npr. prijenos podataka, privatne mreže, Internet stvari, telemetrija). Uglavnom se radi o dodavanju novih kapaciteta u mobilnu mrežu korištenjem novih frekvencijskih slojeva koji rade na 5G tehnologiji. U strogo tehničkom smislu, 5G neupitno donosi određena značajna poboljšanja, ali ona su sama po sebi teško razumljiva prosječnom korisniku dok će tehnička struka o njima detaljno i naširoko raspravljati. Ako pogledamo unatrag puno je veći utjecaj na društvo i korisnike imala pojava 4G-a upravo zahvaljujući paralelnoj i pravovremenoj pojavi pametnog telefona, što je omogućilo ubrzanu digitalizaciju cijelog društva. 5G još uvijek čeka na svoj pravi proboj u sferu svakodnevice odnosno na neki uređaj ili uslugu koja će ga učiniti nezamjenjivim. Možda će taj proboj u svakodnevicu biti VR ili AR naočale, nešto poput danas često spominjanog Metaversa. Ali, već barem pet godina pričamo o virtualnoj ili proširenoj stvarnosti, a za prosječnog korisnika je to i dalje daleko.
5G kao tehnologija, uz nove primjene i poslovne modele ima i svoju slabu stranu, posebno u današnjem trenutku, inflacije i visokih cijena energenata, koliko je to ozbiljan trošak i može li usporiti implementaciju?
Već danas je to svakako nezanemariv trošak za telekom operatore kao velike potrošače struje, a s povećanjem cijena električne energije postat će uistinu ozbiljan. O njemu će možda ovisiti i komercijalni uspjeh telekom operatora. Tome pogotovo doprinosi mobilna mreža, dok je posebno velika potrošnja prisutna kod jednog dijela 5G tehnologije odnosno kod tzv. aktivnih massive MIMO antena koje se uglavnom koriste na 3.7 GHz frekvencijskom sloju. Dakle, 5G sam po sebi nema povećanu potrošnju struje kao slabu stranu, već je to osobina mobilnih mreža općenito. Moderne fiksne mreže poput svjetlovodnih troše vrlo malo električne energije u usporedbi s mobilnim, kod kojih je pak rast potrošnje struje praktički izravno proporcionalan s rastom prometa. A promet na mobilnim mrežama raste 30-50 posto godišnje, stoga je jasno odakle pritisak na potrošnju električne energije.
Je li se korisnici trebaju bojati dizanja cijena odnosno moderiranje tarifa?
Ako malo pogledate tržišta u EU može se primijetiti da je na većini njih došlo do povećanja cijena telekomunikacijskih usluga tijekom prošle ili ove godine. Kao i cijelo gospodarstvo, telekomi itekako osjećaju pritisak inflacije. Poskupljenje sirovina pa time i komponenti za izgradnju mobilne i fiksne mreže značajno utječu na naše poslovanje. Još jedna bitna stavka je kako sam prethodno naveo i potrošnja energenata, pogotovo cijene električne energije. Doista se trudimo nalaziti inovativne načine za interne uštede i održivost poslovanja kako bi sve to naši korisnici osjetili u što manjoj mjeri.
Koliko zapravo više 5G baznih stanica spram 4G-a treba postaviti, je l' moguće u nekim dijelovima 'uštedjeti' pa dijeliti i mrežu kao što se dijele stupovi?
Za sada nam zapravo ne treba više lokacija mobilnih baznih stanica uslijed dolaska 5G tehnologije, premda je to prije nekoliko godina također bila velika tema o kojoj se diskutiralo. Više se tu radi o potrebi za novim mobilnim baznim stanicama koja nastaje zbog porasta prometa općenito. Korisnici svake godine konzumiraju 30-50 posto više podataka, prije svega video sadržaja na društvenim mrežama i OTT platformama. Dodatno značajno opterećenje mreže dolazi od Homebox usluge koja se najčešće koristi tamo gdje je moguće dobiti zastarjeli pristup baziran na DSL tehnologiji. Zbog toga iz godine u godinu moramo ulagati u povećanje kapaciteta. No, tamo gdje smo već aktivirali sve moguće kapacitete ne preostaje nam ništa drugo osim postavljanja potpuno novih lokacija mobilnih baznih stanica. Za sada ne bih rekao da je tih novih lokacija toliko puno, ali može se dogoditi da se broj novih lokacija značajnije poveća u sljedećih 5 godina. Kada bi Hrvatska bila puno više pokrivena svjetlovodnim mrežama, to bi rasteretilo mobilnu mrežu pa bi i veća gustoća baznih stanica postala nepotrebna. Što se tiče dijeljenja mreže, mi smo upravo iz razloga olakšavanja dijeljenja infrastrukture i izdvojili naše stupove u zasebnu kompaniju koja na potpuno komercijalnim osnovama nudi svoje kapacitete na tržištu.
Kada smo već pri stupovima i baznim stanicama, koliko problema vam predstavljaju uvjeti gradnje odnosno lokalne samouprave? Ili hoće li novi ZEK malo urediti te odnose?
Za još bolje pokrivanje i korisničko iskustvo nužno je omogućiti izgradnju fiksne i mobilne mreže kako je predviđeno Uredbom o mjerilima razvoja elektroničke komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme Vlade RH. Iako je A1 Hrvatska spremna investirati u digitalizaciju svih krajeva Hrvatske, uključivo i u moderne mreže vrlo visokog kapaciteta kao što su svjetlovodne mreže, pojedine jedinice lokalne samouprave postavljaju ograničenja čime se znatno otežava daljnja izgradnja. Na takvu se praksu često žale stanovnici tih područja jer su zakinuti za jednake uvjete i prilike za razvoj poslovanja, edukaciju i zabavu, a u ljetnim mjesecima u turističkim središtima i njihovi gosti. Zakon o elektroničkim komunikacijama nedavno je prošao javno savjetovanje te se nadamo da će u službenoj, finalnoj verziji ostati odredbe kojima se ovo pitanje dodatno regulira.
Uz 5G-a, vjerujem fiksna mreža, također je u vašem fokusu, možda i više negoli ova mobilna. Kako stojite s tim u vezi? Koliko ulažete i gradite?
Zadnjih 5 godina dogodio se pravi boom investiranja u svjetlovodne ili optičke fiksne mreže. To je danas izuzetno dinamično područje u kojem se miješaju poslovni i javni interesi država, investicijskih fondova, banaka, postojećih te potpuno novih operatora. Cilj je dovesti gigabitni širokopojasni pristup u svaki dio pojedine države, a npr. u EU je pogotovo veliki fokus na ruralnim područjima. Stara telefonska bakrena mreža koja se danas u Hrvatskoj prostire na 250.000 km i koja se koristi za pružanje već zastarjelih DSL i VDSL usluga, odlazi u povijest. Na razini EU svjetlovodne mreže danas pokrivaju više od 40 posto kućanstava, a plan je to povećati na 80 posto u sljedećih 5 godina. Postoji nemali broj tržišta u EU gdje su ove moderne fiksne mreže već danas potpuno dominantne s pokrivanjem više od 80 posto kućanstava, na primjer Španjolska, Latvija, Švedska, Bugarska i druge. Prema posljednjim podacima industrijske asocijacije FTTH council Europe, 16 od 27 EU zemalja danas ima pokrivenost svjetlovodnim mrežama veću od 50 posto. Hrvatska je na tim ljestvicama nažalost ispod EU prosjeka i tu nam predstoji dosta posla.
Što se nas u A1 tiče imamo najveću fiksnu mrežu nove generacije u Hrvatskoj koja je kombinacija svjetlovodne (FTTH) i hibridno svjetlovodno-koaksijalne tehnologije (HFC) s kojom pokrivamo više od 600 tisuća kućanstava. Nije samo najveća, nego je i najbrža u Hrvatskoj prema onome što su izmjerili korisnici na platformi Speedtest kompanije Ookla. Odlučni smo zadržati taj status i ambiciozno gradimo prema 800 tisuća kućanstava i više, čime ćemo obuhvatiti više od 60 posto u cijeloj Hrvatskoj u iduće dvije godine. To otprilike znači da će gotovo 2 od 3 kućanstva imati pristup A1 gigabitnoj optičkoj mreži. Time dajemo veliki doprinos gospodarskom razvoju Hrvatske.
Osim optičke, A1 ima razvijenu koaksijalnu odnosno kabelsku infrastrukturu, kakao stojite s udjelima? I koliko ste uspjeli hibridnim tehnologijama ubrzati „koaksijalac“? Imate li i koliko bakrene infrastrukture?
Fiksna infrastruktura A1 Hrvatska je isključivo optička (FTTH) ili hibridno svjetlovodno-koaksijalna (HFC). Dakle, mi nemamo vlastitu bakrenu pristupnu mrežu koja se koristi zadnjih 100 godina u telekomunikacijama i poznatija je kao telefonska mreža, a koja je danas ipak zastarjela. Ovakva zastarjela telefonska mreža niti s najmodernijim verzijama DSL tehnologija ne može osigurati kapacitete potrebne u bliskoj budućnosti.
A1 hibridno svjetlovodno-koaksijalna infrastruktura je po mojem mišljenju među najmodernijima u Europi, jer je odlikuje malo aktivnih pojačala, gotovo potpuna podzemna izvedba te kratki koaksijalni dio mreže. Na više od 90 posto duljine ona je zapravo svjetlovodna. Općenito su hibridno svjetlovodno-koaksijalne mreže daleko ispred VDSL tehnologije po kapacitetima prijenosa. Primjenom suvremene tehnologije i DOCSIS 3.1. standarda na HFC pristupu imamo brzine od 1 Gbps u komercijalnoj ponudi na razini čitave A1 fiksne mreže. Sve to potvrđuje već spomenuta titula najbrže fiksne mreže u Hrvatskoj prema Speedtestu. Zamislite gdje bi tek Hrvatska bila prema Indeksu gospodarske i društvene digitalizacije (DESI) bez A1 hibridne optičko-koaksijalne mreže.
Dosta ste ulagali i javljali se na natječaje za EU novac s lokalnim jedinicama, ne bi li doprli i do ruralnih dijelova, kako stojite u tom pogledu? Koliko ste izgradili, gdje gradite?
Osim samostalne gradnje svjetlovodne infrastrukture, do kraja iduće godine najmoderniju pristupnu svjetlovodnu mrežu dobit će više od 40 tisuća kućanstava na širem području Solina, Kaštela i Ivanić Grada. Radovi se sufinanciraju EU bespovratnim sredstvima i napreduju prema planu. Očekujem da ćemo već tijekom godine završiti značajan dio ovih projekata. Također, razmatramo i nove prilike izgradnje uz sufinanciranje EU fondova.
Telekomi u Hrvatskoj, zapravo, kada se radi o mobilnoj mreži, ukupno su odlični spram ostalih EU zemalja, u fiksnoj stojimo malo lošije, kako nam izgleda budućnost?
Hrvatska je zaista prema globalnim indeksima koji se uglavnom fokusiraju na mjerenje brzina dosta visoko na listi. Osim toga, pokrivenost stanovništva mobilnim signalom nam je vrlo visoka. Što se tiče fiksne infrastrukture, zapravo mi smo i ovdje tradicionalno bili jako dobri, da ne kažem izvrsni s pokrivenošću i dostupnošću telefonskih i DSL usluga. Problem je što prije nekakvih 7-8 godina nije prepoznat trenutak promjene fiksne pristupne tehnologije na svjetlovodnu tehnologiju. Zbog toga sada ipak spadamo u skupinu zemalja koja kasni s uvođenjem optičke infrastrukture. Na prvi pogled skupina zemalja EU u kojoj se nalazimo nije loša, poput Njemačke i Belgije koje isto kasne s uvođenjem optike, ali s druge strane to su zemlje koje imaju vrlo rasprostranjene hibridno-svjetlovodno koaksijalne mreže koje su danas dostupne za do 80 posto njihovih kućanstava. Za razliku od Hrvatske, one imaju široko rasprostranjenu alternativu starim telefonskim bakrenim mrežama te danas nemaju problem na tim hibridno svjetlovodno-koaksijalnim (HFC) mrežama ponuditi brzine od gigabita za većinu stanovništva.
Vjerujem da je budućnost bolja i za to imam dobar razlog koji se može iščitati iz posljednjeg DESI izvještaja. Naime, A1 mijenja stanje tako da omogućuje većini građana Hrvatske fiksni pristup širokopojasnim mrežama nove generacije. Do kraja iduće godine 800 tisuća kućanstava imat će pristup baziran na optičkoj povezanosti. Uvjeren sam da će već novi DESI izvještaji izgledati bolje po pitanju fiksne mreže u Hrvatskoj upravo zahvaljujući investicijama i gradnji A1 Hrvatske.
Kada se radi pak o osvajanju korisnika, koje su vaše prednosti spram konkurencije? Čini mi se da kvaliteta ipak nije više posebno upitna, već da je cijena 'jači' faktor prevage? Ili pak, kada se radi o fiksnoj liniji, dostupnost?
Dobro pitanje. Činjenica je da je za dobar telekomunikacijski proizvod jako bitna kvalitetna infrastruktura, ali ona nije jedini faktor. Smatram upravo dostupnost i pouzdanost glavnim prednostima A1 fiksne mreže koja će do kraja iduće godine biti dostupna u više od 60 posto hrvatskih kućanstava. Što se tiče A1 mobilne mreže, zaista je visokog kapaciteta i globalno je konkurentna. S druge strane mi smo tržišna i uslužna kompanija koja nikada ne smije izgubiti relevantnost prema korisnicima i zato je odnos s njima i razumijevanje što žele ipak najbitnija stvar za nas. To zvuči dosta općenito, ali realno to je najveći izazov za telekomunikacijske kompanije danas. Kako poboljšati interne procese kako bi bili što jednostavniji, precizniji i brži, kako digitalizirati komunikaciju i transakcije tako da budemo bilo kada i bilo gdje na raspolaganju korisnicima, kako povećati uslužnu kulturu unutar kompanije, kako detektirati i otklanjati greške na našoj infrastrukturi i u našim procesima proaktivno koristeći moderne tehnologije poput strojnog učenja, samo su neki od izazova kojima se intenzivno bavimo.
Jesu li telekomi postali tek infrastrukturne tvrtke, ili koliko novaca imate za inovacije i gdje bismo ih mogli vidjeti?
Oko ove teme se već dugo lome koplja u samoj telekom industriji i o istome postoje različita razmišljanja. Smatram da su telekomi sigurno više od samo infrastrukturnih tvrtki jer se bave i proizvodima poput TV ili ICT usluga. Mi smo zapravo tehnološki digitalna, a istovremeno i klasična infrastrukturna kompanija. Za usporedbu, ako se željeznička infrastruktura ili tehnologija mijenja svakih 30-40 godina, a Netflix svake 2 godine kompletno redizajnira svoju platformu, mi smo negdje između jer ne možemo biti niti kao jedni niti kao drugi. Svaki put kada probamo previše otići na jednu od ove dvije strane, ona druga strana nas iznenadi i prisili na vraćanje u ravnotežu. Naš je izazov kao i cijele telekom industrije balansirati između infrastrukturne i OTT strane. Inovacije na kojima radimo idu u smjeru poboljšanja i modernizacije naše infrastrukture (5G i optika), TV platforme (4k TV), digitalizacije naših procesa i načina komunikacije s korisnicima (npr. Moj A1 smartphone aplikacija) ili upravljanja efikasnosti potrošnje električne energije (solarni paneli).
IoT još uvijek nije baš zaživio, nije trenutak ili je tehnologija još uvijek skupa i nepraktična?
Internet stvari je itekako živ i prisutan. Najveći njegov segment danas je u širokoj upotrebi upravo u našim kućanstvima putem kombinacije WiFi i širokopojasne Internet veze. Naši svakodnevni kućni uređaji kao hladnjaci, perilice, vage, štednjaci nezaustavljivo se prebacuju na pametne tehnologije i postaju softverski upravljivi preko kućnog WiFi-ja. Osim ovih standardnih kućnih aparata tamo su već spojeni i razni medijski uređaji, smart TV, uređaji za pohranu podataka, nadzorne kamere, senzori, termostati. Prema nekim našim analizama već danas prosječan korisnik ima 5-10 uređaja spojenih na svoju kućnu WiFi mrežu odnosno na širokopojasni pristup Internetu. Imamo i poslovne korisnike koji primjenjuju rješenja poput raznih pametnih brojila, pametnih spremnika za otpad, senzora kvalitete zraka i pametnog parkinga na A1 NB IoT mreži. Europska unija kroz fondove otvara vrata zelenoj tranziciji gradova i naselja uslugama koje čine smart city koncepte i to je velika prilika za Hrvatsku. S druge strane, realni sektor primjenom IoT tehnologije ubrzava poslovanje, povećava efikasnost i dobiva velike količine podataka za donošenje još boljih poslovnih odluka i dugoročne strategije.
Gdje vidite razvoj tehnologije, općenito, koji su trendovi koje valja pratiti?
Vjerujem da treba pratiti razvoj mobilnih tehnologija vezanih uz 5G kao unaprjeđenje radio hardvera, a predstoji nam i tzv. 5G stand alone, odnosno dediciranje dijela mreže za posebnu namjenu Važno je pratiti i razvoj optičkih tehnologija poput XGPON i XGSPON-a koji donose 50 Gbps brzine do kućanstava. Treba pratiti i razvoj vezan uz WiFi 6 i WiFi 7 tehnologije koji je ključan za unaprjeđenje korisničkog iskustva unutar kućanstva. Kod TV i video tehnologija slijedi prelazak na 4k TV. Ono što je pred nama jest nastavak daljnje digitalizacije poslovanja za koju temelje predstavlja prije svega optička i 5G mreža te usluge podatkovnog centra. Digitalizacija cijelog društva, ali i poslovanja iznimno se ubrzala, a istovremeno i potreba za naprednim sigurnosnim rješenjima zbog cyber ratova i sve sofisticiranijih hakerskih napada. Također, poslovanje u oblaku i time potražnja za uslugama podatkovnog centra je jedan od izraženih IT trendova koji se definitivno nastavlja i na koji je A1 Hrvatska pravovremeno odgovorila otvaranjem najmodernijeg u regiji.
Svojedobno, neki telekom stručnjaci smatraju, da su telekomi zakasnili te nisu predvidjeli da će im OTT igrači uzeti dio kolača na tržištu usluga?
Mislim da su telekomi dosta rano razumjeli da će im konkurirati globalne OTT tvrtke, no imali su razna regulatorna, zakonska i kompetencijska ograničenja. Kako god bilo, OTT tvrtke prisilile su telekome da se upuste u inovacije u raznim srodnim segmentima poslovanja kao što je distribucija TV sadržaja ili razvoj komunikacijskih rješenja za poslovne korisnike. Telekomi često nemaju interesa poslovnim modelima poput Amazonovog i sličnih. No, bez iznimnih ulaganja operatora zbog količine prometa koji generiraju OTT platforme te usluge ne bi bile upotrebljive krajnjim korisnicima. Upravo naša infrastruktura omogućuje funkcioniranje popularnih servisa poput HBO Maxa, Netflixa i drugih. Ono o čemu bismo trebali razgovarati je zajednički doprinos održivosti digitalnog ekosustava.
Uvelike se raspravlja o metaverzumu, i nekoj relativno dalekoj budućnosti, kako vi na to gledate? Što je za vas zapravo metaverzum?
Metaverzum je svako zanimljiv, pogotovo kada iza njega stane moćna kompanija poput Mete, donedavno Facebooka. Upravo je i to razlog zašto se o njemu toliko govori jer sam koncept ne donosi ništa o čemu se do sada nije raspravljalo ili su neki segmenti već demonstrirani. Isto kao i OTT platforme izravno ovisi o telekom infrastrukturi, ali za razliku od trenutačnog povezivanja društvenim mrežama i OTT aplikacijama za dopisivanje ili video pozive zahtjeva puno veću propusnost i kapacitete fiksne i mobilne mreže najnovije generacije. Prema posljednjim viđenim prikazima, na svemu tome treba još uvijek puno raditi da bi doista bilo upotrebljivo i korisnički prihvatljivo. Također, ne zaboravimo na cijene VR naočala, ali i upitnu spremnost korisnika da se na sve to prilagođavaju. Stoga i ne čude kritike koje sugeriraju da je sve to marketing koji Facebook radi da bi privukao generaciju Z koja se okrenula drugim društvenim mrežama.
Hakerski napad podigao je puno medijske prašine, ali i osvijestio da nitko nije posve zaštićen, jeste li dobili konačne rezultate policijske istrage, što se zapravo dogodilo, koliko vam je to štetilo i što ste poduzeli za budućnost?
Hakerski su napadi gotovo svakodnevni i nema te kompanije ili institucije koja se nije s njima suočila. U posljednje su vrijeme štetu od njih, a neki i ozbiljnu, pretrpjeli ICT divovi poput Vodafonea, Microsofta, Nvidije, Samsunga i Ubisofta. Apsolutna zaštita ne postoji i upravo zato kontinuirano educiramo zaposlenike i korisnike o računalnoj sigurnosti. Ne bih taj incident nazvao hakerskim napadom, ali o detaljima još uvijek ne možemo javno govoriti. Bila nam je to i škola, ne samo nama nego i svima u Hrvatskoj jer su tada osvijestili činjenicu da su bez obzira na to što sve primjenjuju u zaštiti ipak ranjivi u cyber svijetu te su poduzeli dodatne mjere i testiranja. Pravovremenom i transparentnom komunikacijom, najprije s korisnicima, a zatim i javnosti putem medija nismo dali previše prostora panici i nagađanjima te se nadam da su korisnici to i prepoznali.
