Lisabonski ugovor, koji širi mjerodavnosti Europske unije na područje pravosuđa i unutarnjih poslova, neće samo olakšati suradnju zemalja članica u progonu zločinaca. Izravnu će korist od novoga temeljnoga spisa EU imati i građani jer će im, usprkos suvremenoj tehnologiji koja omogućuje da nepozvan netko lako zloporabi njihove osobne podatke, zaštititi privatnost.
Razumljivo je da su se glasila protekli tjedan, kada je europska povjerenica Viviane Reding u Europskome parlamentu nagovijestila nove propise o zaštiti podataka, uglavnom zadržala na najavi strože regulacije društvenih mreža poput Facebooka. Lani je Facebook, naime, imao golem rast broja korisnika: dok ih je u siječnju bilo 150 milijuna, u srpnju im je broj premašio 250, a u prosincu ih je već bilo 350 milijuna, od kojih 65 milijuna s mobilnih uređaja. Na Facebooku svoj profil danas ima gotovo svaki četvrti korisnik interneta na svijetu, a sigurnosna su pravila tzv. opt-out: sve je javno osim onoga što korisnik izričito ne odluči učiniti privatnim. Stoga je golem broj osobnih podataka nezaštićen i izložen zloporabi.
Činjenica je da je Facebook lanjske jeseni počeo poučavati korisnike kako da bolje zaštite svoju privatnost, no pitanje je koliko se oko toga iskreno trsi kada je njegov osnivač i glavni izvršni dužnosnik Mark Zuckerberg 11. ovoga mjeseca na Sajmu potrošačke elektronike u Las Vegasu ustvrdio da “nikoga više nije briga za privatnost”.
Takva drskost možda jest očekivana od mladca koji još nije napunio ni 26., a već je postao dolarski milijarder. No činjenica je također da mnogi korisnici Facebooka – a osobito djeca – nisu ni svjesni prijetnje od krađe identiteta kojoj se izlažu. To što će njihove podatke iskoristiti marketinške tvrtke za osobno prilagođeno oglašavanje još je najmanja opasnost.
Šest milijarda identifikacijskih čipova, koliko ih europski građani danas nose na raznoraznim karticama, ispravama ili pokazima druga su velika prijetnja privatnosti. Kako su ti čipovi stalno uključeni, službe koje su ih izdale mogu pratiti kretanje njihovih korisnika.
Tehnički su uvjeti za Velikoga brata, dakle, na mjestu, ali povjerenica Reding – ista ona koja je, iako dolazi iz sićušnoga Luksemburga, moćne telekome prisilila da snize cijene – odlučna je spriječiti da se na njima izgradi sustav kakav je George Orwell zamislio. Europska komisija stoga priprema nove propise o zaštiti podataka koji će se uskladiti s odredbama Lisabonskoga ugovora i Europske povelje o temeljnim pravima. Za razliku od opt-out pravila na Facebooku, oni slijede tzv. opt-in načelo: svi su osobni podaci tajni osim onih koje osoba izričito odluči učiniti javnima. Identifikacijski čipovi morat će se, pak, tako preraditi da se uključe tek u trenutku kada ih korisnik prinese uređaju za identifikaciju te da se nakon toga ponovno isključe.
No nisu time sve teškoće riješene: mobiteli također omogućuju praćenje kretanja, a nimalo manje opasno ne bi bilo kada bi podaci korisnika bankovnih i debitnih kartica došli u pogrešne ruke. Usto, do osobnih se podataka lako može doći zloćudnim automatskim skriptom, kao što su BBC-ovi računalski stručnjaci upravo na primjeru Facebooka nedavno zorno prikazali.
Osim suvremenih propisa o zaštiti podataka te ulaganja u stalno sve suvremenije sustave njihova kodiranja, nužan je, dakle, i širom Europe ujednačen sustav progona onih koji bi te podatke zlorabili. Za sada se o takvu sustavu još ne govori, spominje se samo policijska i pravosudna suradnja.
U Hrvatskoj imamo, pak, i mnogo prizemnije teškoće: nestručne ili korumpirane suce koji će i na temelju diletantski krivotvorenih isprava nečiju imovinu prepisati varalici…
