Možda je pretenciozno stanje hrvatske startup scene nazivati renesansom, no sigurno je da startupi čine najvitalniji i najživahniji dio poslovne zajednice, ako ništa drugo onaj najoptimističniji dio. I da, istina je da startupi sami po sebi nisu oni koji će spasiti državu od bankrota, ali će je pogurati u pravom smjeru. I da, istina je da će samo malobrojni uspjeti, po nepisanim pravilima struke od 100 ideja i inovacija možda desetak uspije na tržištu. No to nikako ne znači da ih ne treba razvijati i poticati, dapače. S tim ocjenama slaže se i Saša Cvetojević, poslovni anđeo i jedan od osnivača ZIP-a, Zagrebačkog inkubatora poduzetništva, kroz čiji je sustav mentoriranja i vođenja prošlo već 60-ak startupova, među kojima su neki i globalno prepoznati. Startupi su, naglašava Cvetojević, potrebni prije svega jer stvaraju vrijedan “ekosustav”.
Za početak razjasnimo sam termin startupova. Pod tim pojmom podrazumijevamo mahom tehnološke inovativne projekte koji razvijaju nove poslovne modele, skalabilni su i mogu na temelju brzog rasta osigurati brz povrat uloženog. Dakle, to nije, pojednostavljeno rečeno, nova knjigovodstvena tvrtka na tržištu, ni novi restoran, ni kapitalno intenzivna investicija, objašnjava Cvetojević. Startupi su tvrtke ili projekti koji nude, primjerice, softver za animaciju kako što je Mash.me tvrtke DivIT, softver i hardver koji bilježe načine vožnje u projektu Driver Copilot tvrtke Amodo ili pak tamna komora Fojo koja fizičke slike razvija s iPhonea, a to su samo primjeri s prošlotjednog natjecanja startupa Idea Konockout, Inače, svi oni postoje već neko vrijeme i investitore traže na sličnim natjecanjima i predstavljanjima u svijetu. Bi li im bilo lakše u Izraelu ili pak Silicijskoj dolini? Da, svakako, jer opće je poznato da je Izrael njeguje kulturu startupa, odnosno stvara takvo ozračje i okruženje u kojem im je lakše poslovati i probiti se na globalno tržište. U Hrvatskoj pak, smatra Ante Babić, neovisni ekonomski analitičar, startup-zajednica je živahna, no obrnuto funkcionira.
Hrabri mijenjaju okružje
– Zbog zatvorenog i zaključanog obrazovnog sustava koji ne surađuje s poslovnom zajednicom niti svoj podmladak educira u kompetitivnom i inovativnom smjeru, startupi nastaju pomalo stihijski. Hrabri odluče provesti svoju ideju i napraviti proizvod tako da oni postaju kreatori okružja i popravljaju poslovnu klimu. Američke velike tvrtke, primjerice, razvijaju startupe kao spin-off tvrtke, što je sasvim nešto drugo, a inovacije traže i na fakultetima i u obrazovnim ustanovama jer s njima usko surađuju – kazuje Babić.
Eli Mohamad, Puljanin koji dio obrazovanja stekao na sveučilištu Singularty, u međuvremenu radio u Hrvatskoj, potom otišao u SAD, a sada se priključio jednom startupu u Londonu, ima svoje viđenje temeljeno na iskustvu.
Mala i srednja poduzeća trebaju zakone koji će odgovarati njihovim potrebama, porezne olakšice na investicije i zakone koji će im pomoći pri upravljanju rizicima
– Možda će vam ovo zvučati čudno, no čvrsto vjerujem da su šanse za uspjeh vrlo slične. U Hrvatskoj se doista odvija neka vrsta startup-renesanse – startup je postao cool otkako su Bellabeat, Repsly, ShoutEm i drugi pokazali da se i hrvatske tvrtke mogu probiti na međunarodnom tržištu. U Dolini je puno lakše naći novac, međutim to je samo prvi korak. Treba se napraviti proizvod koji su ljudi voljni kupiti i koji rješava pravi problem na tržištu. Ono u čemu Silicijska dolina zaista prednjači jest to što u nekoliko stotina kvadratnih kilometara imate na tisuće investitora, visokotehnoloških tvrtki, akceleratora i samih startupa. Networking je u dolini puno lakši – povezivanje s industrijskim partnerima, investitorima i drugima koji će vas gurati naprijed. Na primjer, u Plug&Play akceleratoru na dva kata nalaze se uredi 200 startupa, jedan je cijeli kat za urede investitora te jedan cijeli kat za partnere kao što su Google, Coca Cola, Nike, Hershey’s, Walmart i drugi. Te velike tvrtke vole imati urede za inovacije blizu startupa koji potencijalno mogu promijeniti cijelu njihovu industriju te nije čudno da se startupi otkupljuju i u ranoj fazi – kazuje Eli, čija je američka priča počela u siječnju 2013., nakon što je upoznao suosnivače u kampusu NASA Ames Research Center sveučilišta Singularity.
– Razvili smo softver za banke koji im omogućava na temelju fizičke aktivnosti ljudi procijeniti kome treba odobriti kredit. Prošli smo dvije runde financiranja u Silicijskoj dolini (ukupno 1,250.000 dolara) te smo tvrtku prodali jednom klijentu prije mjesec dana. Nakon toga pridružio sam se startupu Orphidia. Radimo na preciznom detektoru biomarkera iz krvi koji će dovesti u pitanje postojanje većine kliničkih laboratorija – kazao je Eli i dodao kako je jedini razlog odlaska iz Hrvatske birokracija i tzv. red tape (kruta pravila) koji naziva noćnom morom.
S druge strane startup Oradian pomalo je suprotna priča. Oni nisu iz Hrvatske, biznis im nije usmjeren na hrvatsko tržište, no upravo su Zagreb odabrali za sjedište tvrtke u kojem će ga razvijati. Među prvima u svijetu smislili su sustav za podršku financijskoj inkluziji koji se nalazi u IT “oblaku”. Pojednostavljeno rečeno, afričkim bankama i financijskim institucijama nude visokotehnološka rješenja proizvedena u Hrvatskoj. Već nekoliko godina posluju ovdje i imaju 21 zaposlenog. Prednost Zagreba su životni troškovi, ističu, no birokracija je spora.
Otkrili telekonferencije
A kada smo ih pitali koji bi savjet dali Vladi za uspješnije poslovanje, odgovorili su:
– Prestanite se igrati politike i počnite mijenjati zakone. Ne možete imati jednak pristup za sve. Mala i srednja poduzeća trebaju zakone koji će odgovarati njihovim potrebama, porezne olakšice na investicije i zakone koji će im pomoći pri upravljanju rizicima. Velika poduzeća pak trebaju imati zakone koji su prilagođeni njima, što uključuje plaćanje dobavljača na vrijeme, smanjiti pritisak na mala i srednja poduzeća i ograničavati likvidnost. Vidjeli smo kakav to utjecaj ima na naše dobavljače i koliki broj malih poduzeća počne i propadne unutar 12 mjeseci. Treba ponuditi više poreznih olakšica, učiniti Zakon o radu povoljnijim i manje strogim za mala poduzeća koja tek počinju. Mala poduzeća imaju veliki teret administracije i papirologije, što dodatno otežava da se usredotoče na preživljavanje kao startup. Vlada bi trebala privući investitore te se prestati uključivati u vođenje ekonomije. Bez stranih investitora nećemo vidjeti rast, to se može vidjeti prema tome što u Hrvatskoj nema VC (Venture Capital) investicija. Svi pametni lokalni startupovi koje mi poznajemo financiraju se izvana, i to se događa, ali se ne govori o tome kako bi se izbjeglo privlačenje Vlade koju se doživljava kao smetnju – objašnjavaju u Ordianu.
Ono što startup zajednica očekuje od države jest da se postavi okvir za poslovanje i pri tom ukine barijere, ne koči razvoj. Da, moglo bi se reći da bi trebali učiniti sve da ne smetaju, kaže Saša Cvetojević, i usto im omogućiti bliži pristup poticajima. Jer svi ti startupi mogu izrasti u tvrtke koje zapošljavaju. Primjer za to mogao se naći na nedavno održanom ZIP-ovu događanju “Nazovi M za majstore startupa”. Tamo su se predstavili osnivači neki od naših najjačih startupa – Bellabeat, Repsly, Farmerona i Rimac automobili koji ukupno zapošljavaju 130 ljudi. Posjet Vlade i delegacije Silicijskoj dolini izbacio je IT kao pojam u orbitu interesa. I to je pohvalno apstrahiramo li problem tko čini delegaciju i gdje je predstavnik, primjerice, e-Hrvatske ili možda neke druge tvrtke te o čemu se točno pregovara ili kupuje. Pa i ako su tek otkrili mogućnosti telekonferencije, bitno je da su je kad-tad otkrili. Želimo li biti benevolentni, učinili su prvi korak k prepoznavanju bitnosti cijele industrije, a i indirektno startupa.
Iz drugo članka: ZIP.Factory imat će centralno mjesto za rad opremljeno nedavno osiguranim sredstvima Poduzetničkog impulsa Ministarstva poduzetništva i obrta. Znaći država vam smeta osim kad vas financira?