Klamerica za 18 eura? Ne, nije klamerica… Ručni šivaći stroj kojim se, navodno, mogu skratiti traperice. Ma, nema šanse! To djeluje kao igračka. Tvrdnja da se s tom stvarčicom mogu raditi preinake čak i na jeansu zvučala je toliko blesavo da smo to morali isprobati. Tim više što je brzopotezna anketa po redakciji pokazala da nitko od nas nije ni čuo za tu stvarčicu, a kamoli isprobao funkcionira li. Stoga smo u web shopu superzebra - čiji nas je oglas najprije dobro nasmijao, a onda ipak potaknuo na kupnju - naručili ručnu mašinu za šivanje HandyStitch po cijeni od 17,99 eura.
Svi u nekoj dozi patimo od predrasuda pa je tako i ova mašina, kako rekoh, nalik klamerici, stigla uz pretpostavku da nema nikakve šanse da ću time uspjeti skratiti traperice. Odgledala sam video na internetu, u teoriji shvatila princip rada tog čuda i zaključila da ću uspjeti spojiti dva komada neke tanje tkanine, pamučne, i da bi se ovom ručnom mašinom takav materijal mogao i porubiti, ali traper je već druga priča jer je deblji. Uz mašinu nisu stigle baterije - potrebne su četiri AA baterije - a upute su na engleskom jeziku i relativno oskudne. Srećom, konac je već bio proveden gdje je u mašini trebao biti i odgledala sam već spomenutu snimku pa sam osvijestila da ne guram prste u dio gdje je igla dok mašina nije zakočena i da, kad pod iglu uguram tkaninu, okretanjem kotačića trebam spuštati iglu dok se ne čuje 'klik'. Kliknulo je, otkočila sam mašinu i pokušala spojiti dva komada tkanine odrezana s pamučne majice. Najveći je problem - dok ne uđem u štos - postići da šav bude ravan. Jer, jedna ruka drži mašinu-klamericu, a drugom bi trebalo držati tkaninu i usmjeravati ju da šav bude ravan. Nije lako postići ravan šav. Da mogu držati tkaninu s dvije ruke, bilo bi to odlično, ali onda mi nedostaje ruka koja bi držala gumb za šivanje... Ali, sašila sam.
Spojila sam dva komada u jedan. Šav je zapravo i dosta čvrst, ali se elastičnošću ne može mjeriti s onim kojega napravi prava šivaća mašina. Uredno izgleda i s donje strane. U uputama piše da, kad dođete do kraja i trebate podići iglu, izvući tkaninu i prerezati konac, ostavite malo dulji konac kako biste ga naknadno (pomoću priložene žice za pomoć u provlačenju konca) na kraju šava vezali u čvor. Možete tako, ali možete prije nego izvučete sašivenu tkaninu istu okrenuti tako da se po napravljenom šavu vratite pola cm nazad, pa opet okrenete i još jednom prođete tih zadnjih pola cm po istom šavu. Tako će završetak biti čvršći. Budući da jednom rukom valja držati gumb za šivanje, a s jednom rukom je teško precizno i ravno držati tkaninu pod iglom, teško je, ako ne i nemoguće, dobiti šav blizu ruba tkanine. Pomirite se s tim da će biti 4-5 mm od ruba.
Kad sam se bacila na traperice, utvrdila sam da je kod njih lakše postići ravniji šav jer su kruće pa ne bježe ispod igle. Mala se mašina iznenađujuće dobro probija kroz debeli jeans. Ipak, problem su šavovi na bočnim stranama nogavica. Da se porubi skraćena nogavica i s jedne i s druge strane treba prijeći preko višeslojnog jeansa i bočnog šava. Za mašinu-klamericu to je teško. Uspjela je - uz razvlačenje materijala i malo muke - prijeći preko tog dijela, ali tu se izgubila ravnina šava i on je s donje strane spetljaniji. No, sašiveno je. Koristila sam bijeli konac na crnom jeansu kako bi se bolje vidio rezultat pa se jasno vidi gdje je šivanje išlo glatko, a gdje se mašina mučila. Kad je crni konac zamijenjen bijelim i uz malo prakse - šav je ravniji i na crnom se jeansu uopće ne vidi. Da se čovjek zamisli, tim više što stoji koliko i tri kraćenja hlača kod krojačice. A često nešto kratim i prepravljam, kao, vjerojatno, i mnogi drugi roditelji…
Jasno, ovo je priručno rješenje, šav je minimalno elastičan i koristite li se ovime na nečemu što bi se prilikom oblačenja trebalo rastezati, šav će popucati. Ne računajte da ćete ovim sašiti neki konkretan odjevni predmet. Ali radi, predrasudama usprkos, funkcionira za manje preinake. Traperice su skraćene i porubljene. Uz crni konac ne vidi se ni da (još) nisam ovladala vještinom ravnog navođenja materijala jednom rukom. I šav je iznenađujuće čvrst, nisam ga uspjela potrgati ni s obje ruke. Ne manje bitno, stvari poput nogavica i rukava s većim, normalnim mašinama teško je porubiti bez posebnih nastavaka upravo zato jer su uske. Mašina-klamerica u nogavicu je ušla bez problema. Uz mašinu, u paketu dolaze tri kalema konca, rezervna igla i ‘pomoćnik’ za lakše uvođenje konca. Sve u svemu, zgodno je imati ovu 'igračku' za slučajeve kad nešto treba hitno porubiti, a da nije potrebna velika preciznost i urednost šava. Iako, i dalje nam je prva reakcija – smijeh.
Rabljenih šivaćih u njuškalu 30-100 eura koliko hoćeš, a s tim možeš sve. Kad sam bio mali, skoro svako drugo kućanstvo ih je imalo, a žene su ih znale koristiti sasvim dobro. Ali podržavam članak, ljudi su zaboravili raditi čak i najjednostavnije stvari.