Predsjednik Europske komisije Barroso stranački je čovjek; njegova portugalska Socijaldemokratska stranka, ime neka ne zavara, članica je Europske pučke stranke (EPP). Najbrojnija je to frakcija u Europskome parlamentu, a okuplja kršćanske demokrate. Zahvaljujući njezinim glasovima Barroso je potvrđen za EK-ova predsjednika i u drugome mandatu.
Kada bi kršćanskodemokratske stranke bile vjerne nauku na kojemu se temelje, ne bi se bitno razlikovale od socijaldemokratskih; i jedne i druge stavljale bi kapital u službu čovjeka. Za razliku od, recimo, liberala kojima je čovjek u službi kapitala. Uvjerenih ili “uvjerenih” da je podređivanje profitu najbolji način za osiguranje boljitka nekome tamo dolazećem naraštaju.
No ova je kriza mnogo toga izvrnula na glavu. Barrosa je tako protekloga tjedna na plenarnoj EP-ovoj sjednici u Strasbourgu dobro izribao čelnik frakcije Naprednoga saveza socijalista i demokrata (S&D) Schulz. A izribao ga je jer su portugalski socijaldemokrati srušili Socratesovu socijalističku vladu.
Učinili su to, međutim, iz pobuda koje se zaista mogu opisati socijaldemokratskima: Socrates je naumio provesti liberalni program “bolnih rezova” u državnome proračunu, čime bi dodatno ugrozio nizak životni standard u toj najsiromašnijoj zapadnoeuropskoj zemlji.
Problem je, međutim, što je Barrosova stranka Socratesa srušila jer je prihvatio program što mu ga je savjetovao EK. Kojemu je upravo Barroso na čelu!
A EK se, pogotovu otkako to snažno zagovara njemačka savezna kancelarka Merkel, koja je uspjela uvjeriti francuskoga predsjednika Sarkozyja pa onda i većinu šefova država ili vlada EU27, zalaže za snažnu proračunsku stegu. Nakon što su uglavnom svi državni proračuni pali duboko u crveno jer su ulupali stotine i stotine milijarda eura, ne samo europskih poreznih obveznika nego i njihove unučadi, u izvlačenje debelih bankara iz gliba u koji su se doveli vlastitom pohlepom. Ipak, i neki EK-ovi stručnjaci, duboko u “offu”, priznaju da bi i pravednije i bezbolnije bilo pustiti banke da propadnu pa novčarski sustav iznova postaviti na zdrave noge.
Doduše, Merkel i Sarkozy zalažu se za “bolne rezove” nakon što su već (Merkel) obilno pomogli vlastitome gospodarstvu ili (Sarkozy) predsjedaju zemljom čiji je društveno-gospodarski sustav, iako pod upravom EPP-a, “ljeviji” od onoga što ga zagovara većina europske ljevice.
Hrvatska nije morala izvlačiti svoje bankare iz gliba: guverner HNB-a Rohatinski pametno ih je unaprijed spriječio da u njega upadnu. Naša kriza nije, dakle, ishod bankarske pohlepe nego korupcijom začinjena diletantizma. U njega se Barroso mogao uvjeriti na zajedničkoj konferenciji za novinare s premijerkom Kosor, koja se uprla nadmudrivati da lipanj (kao rok za završetak pristupnih pregovora) nije datum nego mjesec. Toj se razini rasprave Barroso grohotom smijao. A datum moguće posljednje međuvladine pristupne konferencije, 21. lipnja, ionako je poznat.
Pa ipak je Barroso, kao stranački čovjek, ispunio EPP-ov zadatak i ispjevao laude sadašnjoj Vladi kao “najboljoj hrvatskoj s kojom je u šest godina na čelu EK pregovarao”. Dobro zvuči, ali malo znači; onu drugu, naravno, neće hvaliti jer joj je šef u pritvoru pod istragom zbog korupcije.
Vlada je Barrosa dočekala s podrobnim izvještajem o prihvaćenim spisima i mjerama iz ključnoga poglavlja Pravosuđe i temeljna prava. A Barroso je uzvratio da 21. lipnja još nije izgubljen rok. Ali je podsjetio da Vlada, ne bi li zatvorila to poglavlje, mora građanima osigurati i temeljna prava. Učinkovito, uvijek i svagdje. Što znači i provedbu donesenih zakona, a ne da se državne službe na kršenja temeljnih prava nevoljko osvrnu tek kada zanimanje za to pokažu europske ustanove.
Europa što je to?Liberalni kapitalizam koji neminovno vodi u propast svako društvo.Pa zar liberalni kapitalizam nije propao 1929 god.Tržište nije i ne može biti svemočni i svemogući regulator tjekova privređivanja.Država sa svojim instrumentarijem mora (od čega je jedan dio gospodarstva) mora regulirati gospodarstvo,definirati važne strateške ciljeve i stremiti tim ciljevima.Nažalost naša država je kao brod na pučini kojemu su se povarili motori i sad čeka da dođe neki drugi prod koji će ga oteliti do cilja a dok ne dođe taj brod prpušten je stihiji vjetra.