Zagrebački su SDP-ovski izbori ne samo trijumf Davora Bernardića nego možda i više “drugarska kritika” predsjednika stranke i premijera Zorana Milanovića. U svojoj opsesivnoj “bici za Zagreb” Milanović je izgubio već trojicu ministara. Nakon što je smjenom s kandidatskog mjesta za zagrebačkog gradonačelnika omalovažio i izblamirao Bernardića, a Milan Bandić u političkoj borbi njegovim favoritom, ministrom Rajkom Ostojićem doslovce obrisao pod, sada su u unutarstranačkom okršaju “poginula” još dvojica ministara. No, to nije bio samo poraz Miranda Mrsića i Gordana Marasa nego ponajprije poraz Zorana Milanovića. Da se ne radi o najvećoj SDP-ovoj stranačkoj utvrdi i vladajućoj stranci, zagrebačka bi se zbivanja ticala samo SDP-a, njegovih članova i simpatizera. Ovako, budući da SDP vlada Hrvatskom, tiču se svih nas.
U Zagrebu se dogodilo sve suprotno onome što je predsjednik SDP-a valjda očekivao. Premijer je i ovaj put pokazao svoju autističnu crtu, tj. kao da ne živi u realnosti. On je u procjenama i ovoga puta pogriješio. Opet ga je realnost demantirala. Kao što vodi državu, tako je nedavno vodio i izbore za zagrebačkog gradonačelnika, a sada i za predsjednika zagrebačkog SDP-a. Pobjedom u Zagrebu kanio je apsolutizirati svoju vlast. Hoće li pak gubitkom takve mogućnosti i zbog pobjede sebi nepoćudnih možda i raspustiti zagrebački SDP? Bi li se, s obzirom na stupanj njegova sebeljublja i otresitosti, moglo dogoditi da njegova taština pokori i samu stranku? Model ponašanja po kojemu vodi državu vjerojatno je namjeravao primijeniti i u Zagrebu. Dakle, da sve one koji ne misle kao on proglasi neznalicama i niškoristima. No, sudeći po dosadašnjem Bernardićevu načinu ponašanja, baš i nije očekivati da bi se Milanoviću i suprotstavio.
U dosadašnjoj povijesti vlastitoga uzmicanja sadašnji stranački pobjednik Bernardić i nije pokazao vidljivi karakter i ponos. Umjesto toga, manifestirao je poniznost i poslušnost. Kao da su mu odanost stranačkom “demokratskom centralizmu” i neki imaginarni interesi stranke bili alibi za poniznost. Unatoč Bernardićevu trijumfu i potpori SDP-ova članstva kojemu osioni predsjednik očito i nije po volji, ne treba očekivati da će ta volja biti i radikalizirana. Uime nekih skrivenih osobnih interesa uvijek se u našemu višestranačju, koje često nema izravnu vezu s demokracijom, nekako dogodi da uski interesi budu preči od onih koji slove kao viši i zajednički. Nema nijednoga ozbiljnoga razloga sumnjati da i ovoga puta nije tako. Zar i Bernardić nije poslušno šutio dok su ga smjenjivali s mjesta kandidata za zagrebačkoga gradonačelnika? Ni osokoljen zagrebačkom pobjedom najvjerojatnije neće pokazati svoju samostalnost koja bi se mogla činiti nepoćudnom stranačkome šefu niti prijeći granice onoga što se obično zove stranačka lojalnost. Tu su (i) u kolektivnoj SDP-ovoj svijesti još uvijek živi stari mentalni obrasci tipa “pojedinac je ništa, kolektiv je sve”. Uime osobnoga konformizma i varljive nade da će jednoga dana unutar stranke moći ostvariti svoje skrovite ciljeve, sadašnjost se često prepušta nekoj maglovitoj budućnosti.
Bernardićeva zagrebačka pobjeda nije samo kritika i neslaganje sa stranačkim predsjednikom nego ujedno i otklon od premijera. Zagrebački su izbori i prigovor i nezadovoljstvo premijerom i njegovom vlašću. Njegovi su ministri na svojoj koži osjetili to nezadovoljstvo.
Njihovi katastrofalni porazi odraz su ne samo njihove nesposobnosti nego i poruka premijeru koji ih je odabrao i sada na unutarstranačkim izborima “potrošio”. Još prije toga to je isto učinio s njihovim kolegom Ostojićem. Ni oni, kao ni njihov stranački šef, nisu kužili da će te izbore protiv Bernardića izgubiti, kao što su ih izgubili i protiv Bandića. Hirovita se politička sudbina s Bernardićem sretno poigrala pretvorivši ga iz gubitnika u dobitnika. Jer, da je bio protukandidat Bandiću, sigurno bi od Bandića izgubio, a Milanovićevim tretiranjem kao stranačkoga šmrkavca dobio je priliku politički odrasti. Samo, umišljeni Milanović ne podnosi nikoga višeg od sebe, ne samo u Zagrebu nego i u Hrvatskoj...
>> Bernardić: Ovi izbori nemaju veze s Vladom već s SDP-om u Zagrebu
>> Ako želiš uspjeti, moli Boga da te napadne Zoran Milanović
