Gotovo četvrtina čovječanstva, oko milijardu i pol Kineza, 9. veljače
proslavit će svoj najveći praznik - kinesku Novu godinu, koju nazivaju
i Praznik proljeća ili Chun jie. Kinezi slave i službenu Novu godinu,
1. siječnja. No, ona se ne slavi ni upola tako bučno i svečano kao
kineska, koja će se na ulicama, trgovima i u domovima, proslavljati
punih petnaest dana. Paljbom papirnatih petardi i raketa, pogotovo u
ruralnim dijelovima Kine, tjerat će se zli duhovi i privlačiti dobra
božanstva, kako bi na odlasku Drvenog Zelenog Majmuna sve bilo spremno
za 4703. lunarnu godinu Pijetla.
Wok obavezan
Kineska Nova godina uvijek počinje između 20. siječnja i 19. veljače -
s prvim mladim mjesecom u novoj godini). Na Staru godinu kuća se
temeljito čisti, vješaju se crveni lampioni, a na prozore i vrata
lijepe se vrpce sa željama i bogovima bogatstva, sreće i zdravlja. U
ponoć svi prozori i vrata trebaju biti otvoreni kako bi stara godina
otišla, a nova ušla. A i blagdanska je trpeza raznovrsna i bogata.
- Tko je dobar domaćin, pripremit će najmanje onoliko jela koliko je
osoba za stolom, čak i više. Stol mora biti pun, a da bi harmonija bila
zadovoljena, jelo mora izvrsno izgledati, mirisati i biti ukusno kako
bi se postigao i tjelesni i duhovni sklad - veli naš domaćin Jianjing
Lu, magistar ekonomije, koji je katedru docenta na pekinškom Ekonomskom
fakultetu u Zagrebu prvo zamijenio trgovačkim zvanjem, a posljednje
dvije godine i titulom sudskog tumača za hrvatski jezik.
Kao trgovac, radio je s najvećim, ali i propalim trgovačkim kućama u
zemlji, Namom, NIK-om..., od kojih ni danas nije naplatio više od dva
milijuna kuna. Oženjen je Slavonkom Blankom, ljubavi iz
poslijediplomskih dana, s kojom ima i dvije djevojčice, Anu i Lindu.
Zagrebački način života i mentalitet privlače ga, uostalom, i supruga
ga radije zove Štef. Najdraže mu je hrvatsko jelo pečena janjetina. -
Ma sve, samo da nije dva dana zaredom - smije se Jianjing Lu,
aludirajući na naš novogodišnji specijalitet - sarmu.
U Kini svaki obrok mora biti svježe pripremljen, pa se drugoga
dana, kad je na jelovniku opet sarma, radije sam prihvati kuhanja.
Njegovo jelo, kao i gotovo sva kineska jela, gotovo je za desetak
minuta, priča Blanka. No, pripreme, sjeckanje, mariniranje..., traju i
dva sata. Boje na tanjuru obavezno se moraju slagati - zelena paprika,
narančasta mrkva, bambus, gljive, meso... - a sve treba biti nasjeckano
tanko, veličine zalogaja, kako bi se bez teškoća jelo štapićima. Uz
neprestano miješanje i protresanje - i minimalnu količinu ulja - jelo
se obično priprema u woku. Boja i hranjivost ostaju, a gotovo je za
nekoliko minuta.
Prvi dan bez mesa
Sve sastojke, poput sjemena lotusa, nije lako nabaviti. No, za
blagdanski stol Luovi preporučuju "jiao zi" - bijele raviole punjene
mljevenom svinjetinom, kupusom i porilukom, koji se umaču u sojin sos
od rižina octa, češnjaka i crvene paprike - a simboliziraju sreću i
dobitak u obitelji. Na jugu Kine, za novu je godinu obavezna juha s
dugim rezancima, koji simboliziraju dug život, no Luovima je draži
šaran ili neka druga riba kuhana na pari. I ona ima svoju simboliku.
Mora ostati cijela, što znači da će u obitelji čitave godine biti
obilja.
Na prvi dan kineske Nove godine - koja je dobrodošlica bogova neba na
zemlji - neki se odriču mesa kako bi si osigurali duži i sretniji
život. Drugog se dana preporučuju bogovima i posebno su pažljivi prema
psima, jer vjeruju da je taj dan rođendan svih pasa.
Na Novu godinu na spavanje se ne ide rano da se ne propusti
sreća, ali ustaje se rano - kako bi se rano obogatili - te razmijenili
darove.
Najzačinjenija sečuanska, najzdravija kantonska
Kineska kuhinja jedinstvena je u svijetu. No, malo je onih koji znaju da se u njoj susre?u gastronomija, medicina i religija. Prehrana se zasniva na osnovama kineske filozofije o životu, kao snagama Jina i Janga, pa hladno djelovanje imaju sve juhe, toplo sva mesa s roštilja, jela pržena u ve?oj koli?ini ulja ili s jakim za?inima, a neutralno sva jela kuhana na pari. Ipak, dobri poznavatelji kineske kuhinje znaju da u Kini postoji više vrsta kuhinja, me?u kojima su najpoznatije kantonska, šangajska, pekinška i se?uanska. Se?uanska je pod velikim utjecajem Indije, pa se ?ili u jela baca šakom. Šangajska se može prepoznati po crvenoj boji jela i obilnom korištenju ulja i octa, dok je kantonska kuhinja u našim o?ima najzdravija - rafinirano uravnotežena i blago za?injena, pripremljena u woku.
