Vladimir Drobnjak dobiva nalog da se sa svim pregovaračima odmah vrati u Zagreb, Hrvatska povlači veleposlanike iz Londona, Pariza, Berlina i Rima, a Sabor ukida Sporazum o pridruživanju te donosi ustavni zakon kojim teritorij Hrvatske geografski izdvaja iz Europe i pripaja ga, štojaznam, Africi.
Diplomatskim brzojavom u Bruxelles stiže poruka: “Tko vas šmirgla!” Kroz glavu nekih 70 posto Hrvata prostrujao je, pokazale su ankete, ovakav scenarij neposredno nakon izricanja presuda Gotovini i Markaču, ono, što se kaže, u afektu. Vjerojatno su se tada prisjetili kako se Europa prema nama odnosi još odonda kad smo je branili od Osmanlija, pa kako su Zrinskog i Frankopana zvali u Beč na razgovorčić i onda im “ob desete vure glavu sekli”, pa kako su nas držali u jugoslavenskoj “tamnici naroda”, pa kako nam nisu dali oružje, i još sijaset sličnih europskih nepodopština.
Na stranu s time što je Haaški sud nastao pod okriljem UN-a, ta nije Den Haag u New Yorku, on je toga petka oko podneva bio simbol Europe. Nekih 70 posto Hrvata u taj se čas odreklo ideje o boljoj Hrvatskoj u okrilju unije prijateljskih naroda između Atlantika i Urala – kakvi su to prijatelji kad ti tako sude.
Bilo je, doduše, odmah razumnih glasova, poput Veljka Miljevića, koji je još uoči presude kazao kako u optužnici ne vidi da bi se kriminalizirala čitava država ili kompletna akcija kojom je oslobođena, ali, što ćete, on je odvjetnik, neka vrsta fah idiota, i njegov skučen pogled, izvan konteksta šire priče, nije se mogao daleko probiti. Uprla je za koji dan i politička elita objašnjavati da presudu valja promatrati izolirano od pridruživanja Europskoj uniji, ali narod je već bio debelo napaljen. Koliko će afekt trajati, nemoguće je predvidjeti.
Možda do trenutka dok narod ne shvati da Hrvatska jednostavno ne može postati bolja država izvan EU, da se to više nego uvjerljivo pokazalo u posljednjih 20 godina. Treba li nabrajati – kriminalna pretvorba, korumpirana vlast, nepotistička administracija...? Postojala je neka šansa za šesteročlane koalicije, ali sve je ostalo samo na velikim riječima.
Kad bi se ostvario afektualni scenarij, ostali bismo prepušteni sami sebi, pa bi zakone i dalje donosio neki Šeks, po javnim poduzećima kadrovirali neki Bebići i Kalmete, na Agronomskom se fakultetu zapošljavali sve novi rođaci, a protiv korupcije se više ne bi trebalo boriti, nitko nas na to ne bi tjerao. Čovjeku nekad stvarno dođe da Europi pokaže rogove, ali – kad bolje razmisli – to bi bio bedast potez.
Ako je presuda generalima presuda tamnom dijelu naše recentne povijesti (što je ovih dana poručio i Peter Galbraith kazavši kako je tragično da su Tuđman i ljudi oko njega ocrnili jednu legitimnu vojnu akciju koja je bila od ključne važnosti za kraj rata u Hrvatskoj i BiH), onda sudsku odluku koju će uskoro donijeti Zemaljski sud u Salzburgu valja dočekati kao važnu stvar za hrvatsku budućnost. Ako Europa tamošnjem, već pomalo zaboravljenom uzniku dopusti da izmigolji, e to će biti doista ozbiljno
------------------------------------------- Predstavnici izbjeglih Srba iz Hrvatske u ponedjeljak su voditelju izaslanstva Europske komisije u Srbiji Vincentu Degertu predali presliku 45 tisuća potpisa potpore peticiji cilj koje je spriječiti da Hrvatska postane članicom EU prije nego se ispune zahtjevi izbjeglih Srbaba te zatražili potporu njihovim zahtjevima. (ponedjeljak, 14.ožujak 2011) ---------------------------------------------- Najmanje trebamo biti zabrinuti oko pitanja vezanih za ulazak Hrvatske u EU. A zašto???Nismo članica EU ali jesmo li samostalni kako mislimo a vidim ovdje i pišemo u komentarima. Jesmo li doista samostalni, nezavisni i slobodni? Hrvatska će izgubiti ovo ili ono pristupom u EU... Ali mi smo već članica jednog regionalnog saveza (nije NATO) o kojemu nije bio raspisan referendum. Prisjetimo se... Hrvatska je članica Zapadnog Balkana kojemu je bez imalo problema pristupila 2000.godine u Zagrebu. Da li se sjećamo? Šefovi država i vlada pet zemalja (Albanije, Makedonije, BiH, Hrvatske i SRJ) «Obvezuju se da će između svojih država sklopiti sporazume o regionalnoj suradnji koji predviđaju politički dijalog, regionalno područje slobodne trgovine, kao i blisku suradnju na području pravosuđa i unutarnjih poslova» Pored sklapanja navedenih sporazuma, te potpisivanja memoranduma, rezolucija i deklaracija, u kojima se sintagma «Zapadni Balkan» u službenim dokumentima hrvatske vlade piše velikim početnim slovom (kao ime odnosno naziv), a ne malim (kao zemljopisni pojam), službeni predstavnici Republike Hrvatske sudjeluju u drugim oblicima «regionalne suradnje» u balkanskome okviru, s ciljem «regionalne integracije». Dokazi za to dadu se pribaviti najpovršnijim pregledom hrvatskoga tiska. Jeli tu po Ustavu RH? Ustav Republike Hrvatske u čl. 141. st. 2. izrijekom zabranjuje «pokretanje postupka udruživanja Republike Hrvatske u saveze s drugim državama u kojem bi udruživanje dovelo, ili moglo dovesti do obnavljanja jugoslavenskoga državnog zajedništva, odnosno neke balkanske državne sveze u bilo kojem obliku». A mi smo članica Zapadnog Balkana.