U posljednje se vrijeme sve više govori o tzv. biološkoj oporuci, a u nekim se zemljama već raspravlja i o njenom ozakonjenju. Riječ je o oporuci koju bi bolesnik napisao kao određeni zahtjev u odnosu na daljnje liječenje, odnosno na postupanje liječnika kada bolesnik više ne bude u stanju donositi odluke.
Posrijedi je vrlo perfidan pritisak na liječnikovu savjest koji dovodi u pitanje njegovu znanstvenu i moralnu neovisnost. Liječnika takva oporuka ipak ne bi mogla prisiliti na djelovanje. Stručnjaci poput Francesca DAgostina misle da je riječ o skrivenoj nakani da se provede eutanazija. Kod eutanazije se zapravo radi o apsolutnoj naredbi da se okonča pacijentov život, a što se tiče liječnika, postojala bi također apsolutna obveza izvršavanja takve naredbe.
To od liječnika nitko ne bi imao pravo tražiti. Pacijent bi, doduše, imao pravo napisati izjavu o eventualnome liječenju, no liječnik bi je trebao shvatiti samo kao bolesnikovu želju, ali je u savjesti ne bi morao provesti, inače bi se uskoro liječnici mogli pretvoriti u pasivne izvršitelje bolesničkih želja.
Borba protiv eutanazije nije isključivo vjersko pitanje, ali je svakako i to, već je laičko, a osobito stručno liječničko pitanje, posebice u odnosu na Hipokratovu zakletvu koja je nastala 400 godina prije Krista.
