Doista je bila iznenađujuća i neuobičajena intervencija biskupa dubrovačkog mons. Mate Uzinića o pitanju gašenja dopisništva Slobodne Dalmacije u Dubrovniku. Naime, dok episkopat posljednjih godina šutke promatra kako Hrvatska tone sve dublje i dublje, kako društvo propada, a gospodarstvo i ljudi ostaju bez posla, rijetko se tko odlučuje za konkretan govor i sve završava na načelnim zaključcima, na koje se politički egzekutori u pravilu oglušuju baš kao da ih se ništa ne tiče. Biskup Uzinić stao je u obranu prava novinara i djelatnika dopisništva Slobodne Dalmacije, kojemu je vlasnik najavio gašenje, ne samo načelno, nego i vrlo konkretno, zalažući se istodobno za prava svih ostalih u ovoj zemlji koji ostaju bez posla, jer su upali u liberalnokapitalistički stroj za mljevenje ljudskog mesa koji, kako prelazi iz ruku u ruke jedne do druge garniture vlasti, u bezličnu i neupotrebljivu masu prevara sve što se u njega ubaci.
Sada su na redu djelatnici dopisništva Slobodne, a prije i poslije njih deseci tisuća ljudi kojima je sudbina zauvijek zapečaćena. Biskup Uzinić pritom nastupa krajnje pošteno i kaže da se često ni on ni Crkva ne slažu s onim što piše u novinama, ali unatoč tome brani pravo ljudi koji ih rade da pošteno zarađuju svoj kruh i uzdržavaju svoje obitelji. K tome, važno je znati da, kad jedan novinar ostane bez posla, s njim “umire” i tisuće ljudi. Tisuće čitatelja koje je godinama hranio svojim informacijama, branio ugled i čast tzv. malih ljudi, objavljivao ono što vlastodršcima i velmožama nije bilo po volji, ostaju bez svoga glasa. Tisuće ih zanijemi kad jedan novinar “umre” i to biskup Uzinić jako dobro zna.
Dižući glas za dopisništvo Slobodne Dalmacije u Dubrovniku, biskup Uzinić otkriva pritom još jednu dimenziju crkvene autističnosti za društvo posljednjih nekoliko godina. Crkveni vrh listom se ponaša kao da krize nema, tj. kao da se ona događa negdje drugdje. Crkveni lideri pokazuju istu vrstu debelokožnosti i tvrdokornosti kao i političke elite, čak sa znatno većom prednošću od političkih elita, jer su one ipak podložne izborima (premda oni ništa u biti ne mijenjaju), a izbor za biskupa, primjerice, doživotna je funkcija.
Premda Caritas odlično funkcionira u humanitarnoj i karitativnoj djelatnosti Crkve, osjećaj za socijalno posve je zakazao u crkvenom vrhu i nema ni jednog velikog socijalnog projekta. Dobar dio klera i vjernika tome se naprosto ne može načuditi jer biskupi imaju sve mehanizme za izravne intervencije u socijalno tkivo nacije, koje je u ovome trenutku opasno razoreno. No, nitko za to ne mari, već izgleda kao da je najvažnije da su biskupijske potrebe namirene i kako nitko ne podiže dodatnu prašinu. Misli se da je kriza bilo i dosad i kako će i ova, poput ostalih, biti i proći. Čemu se onda zamjerati političkim i ostalim elitama i pitanje nekoga trenutka pretpostaviti pitanju vječnosti.
No, očito je da u crkvenom vrhu ima onih koji ne samo da promišljaju svojom glavom, nego su i apsolutno na pravcu učenja i ovoga i prošloga pape, pa svjesno ulaze u rizik i plivaju protiv struje. Biskup Uzinić neće spasiti dopisništvo Slobodne od odluke njezina vlasnika da ga ugasi (a možda mu i pođe za rukom!), ali će spasiti svoj obraz i obraz svoje Crkve da nije šutjela dok su najmanje među nama gurali u već spomenuti stroj za mljevenje ljudskih duša.
10.09.2012. u 12:47h pavo je napisao/la: Biskup se pokazao kao borac za novinare a ne za radnike. U Dubrovniku je bez posla u posljednje vrijeme ostalo puno radnika, poglavito u gradjevini, ali biskup se zabrinuo samo za par novinara, koji su inače odmah našli drugi posao. Možda biskup misli kako se samo novinarstvo može svrstati u rad? U stvari biskup je pragmatičan. Briga za novinare odmah ga je stavila na naslovnice. ----- tipično razmišljanje za one kojima što god Crkva rekla nije dobro! kad šuti, "slaže se s vladajućima", a kda nešto kaže opet ne valja jer "bolje da nije ni rekla" . Za njih je jedino dobro, ako Crkva i "mora postojati" da je "crkvi mjeso u crkvi"!