Jeste li se ikad zapitali koji vam je iznos potreban da bezbrižno odete
u mirovinu i nastavite živjeti svojim stilom života ili, još
bolje, stilom kakvim biste željeli živjeti. Domaći stručnjaci
izračunali su kako bi četveročlana obitelj za stare dane trebala
uštedjeti oko milijun kuna. Nama se pak čini da je za ljude
s iznadprosječnim plaćama i potrebama milijun kuna nedostatno za
odlazak iz svijeta rada.
Primjerice, donedavno su američki financijski savjetnici uporno
poručivali srednjoj menadžerskoj populaciji kako je milijun dolara
simbol bogatstva s kojim se mirno može otići u mirovinu. Danas milijun
dolara više jednostavno nije ono što je bilo.
Sitna inflacijska stopa čini svoje, a pokazuje se da ljudi koji su
navikli ulagati i štedjeti za svoje mirovine nakon odlaska u
penziju ne počinju trošiti 50 ili 75% iznosa koji su
trošili dok su bili radno aktivni, nego 100%! Značajan broj
Amerikanaca troši jednako kao prije odlaska u mirovinu,
financijske im se potrebe nisu smanjile. Mi smo pak uvjereni kako je
smanjenje potrošnje Hrvata nakon odlaska u mirovinu
jednostavno stvar malih mirovina i premalo akumuliranog osobnog
bogatstva. Sigurni smo usto kako će se ubuduće u Hrvatskoj umjesto o
milijunu kuna kao bogatstvu dostatnom za sigurno uživanje u kvalitetnoj
mirovini sve češće, barem u menadžerskom miljeu, govoriti o
5 milijuna kuna kao novom simbolu imućnog umirovljenja.
S obzirom na to da je i milijun kuna mnogima uz visoke
troškove života ciljani iznos do kojeg je teško
stići, vjerujemo da treba nametati kulturu sve pažljivijeg
promišljanja osobnog investiranja. Prvi i drugi mirovinski
stupovi sami po sebi teško mogu zadovoljiti iole
zahtjevnije. Morat će se učiniti još nešto. Pri
tome procjenjujemo kako većina neće moći izbjeći ulaganje u dionice,
fondove i, naravno, kvalitetne štedne proizvode hrvatske
financijske industrije. Dok novi kvalitetni uvjeti ulaganja u kunske
štedne depozite, uzrokovani potrebom banaka za drukčijim
izvorima financiranja od zaduživanja, mogu osigurati sigurni
financijski pojas za spašavanje u budućnosti, sigurno je da
za prave dobitke moramo gledati na ponudu investicijskih fondova pa i
početi birati dionice.
Naš je osnovi savjet: čak i ako niste tip investitora koji
ima čvrstinu volje i dovoljno znanja za samostalno upravljanje
portfeljem dionica, puno ćete lakše razumjeti ponudu fondova
i ono što vam oni poručuju na prospektima ako shvatite neke
od temeljnih modela kreiranja portfelja dionica koji vam mogu osigurati
velike povrate u vremenskom horizontu od 10, 15, 20 godina. Pritom
posebno morate voditi računa o tome da hrvatsko dioničko
tržište više vjerojatno neće rasti po stopi od
60-70 posto godišnje. Naime, ni na takvom dioničkom
tržištu nije bilo jednostavno ostvariti prinose od 20-40
posto, štoviše, čak su lani bila samo 2 fonda
koja su uspjela “pobijediti tržište”,
tj. imati prinose više od tržišta. A ako
razmišljate o budućnosti i svjesni ste činjenice da ćete se
ubuduće morati zadovoljiti dioničkim godinama u kojima prinosi
tržišta neće biti iznad 10, pa možda ni 5 posto, onda će vam
i te kako biti važno da vrijednost vašeg portfelja raste
barem kao vrijednost tržišta. Predstavit ćemo vam nekoliko
investicijskih stilova koji su se dokazali tijekom godina. Može se
govoriti i o njihovu kombiniranju.
Sigurno investiranje u
vrijednost
Ako na dioničkom tržištu tražite relativno sigurna ulaganja,
ako procjenjujete da si po mentalitetu možete priuštiti samo
defanzivni stil odabira nerizičnih dionica, onda se može reći da ste na
tragu legendarnog Billa Grahama čiji je prijatelj i vjerni sljedbenik
Warren Buffet. Oni na svojemu investicijskom radaru traže velike
dionice čija je cijena najviše 15 puta premašila
zarade po dionici u posljednjih nekoliko godina (3-5), a istodobno su
dividende po tim dionicama redovito pristizale u posljednjih deset
godina. Na velikim se tržištima takve dionice nalaze bez
većih problema, i to često u nepopularnim industrijama. Ako tako
odabrane dionice imaju snažan cash flow i nisku zaduženost, onda vam je
dovoljna još samo snaga volje i mnogo strpljenja da uberete
izuzetne plodove svojih ulaganja. Na žalost, na hrvatskom dioničkom
tržištu trenutačno je teško pronaći dionice s
odnosom cijene i zarade (price/earninges ratio – P/E) ispod
15.
Sitna, ali dinamitna
iznenađenja
Potraga za malim kompanijama koje mogu iznenaditi svojim poslovnim
uspjesima jedna je od legitimnih investitorskih strategija. Primjerice,
ugledni Chuck Royce, pionir investiranja u small cap dionice, birao je
kompanije s malom tržišnom vrijednošću između 250
i 2,5 milijarde USD, a od njihovih dionica očekivao je najmanje
8-postotni povrat na imovinu. Naravno, također je tražio od tih dionica
da imaju što niži P/E koeficijent. Istodobno,
pokušavao je naći takve male dionice koje nisu privukle
pozornost velikih burzovnih analitičara i velikih igrača.
Najčešće su to bile dionice s cijenom ispod 35 dolara po
komadu. Ključno je u ovoj strategiji naći dionice s čvrstom bilancom, s
jakim cash flowom te sa što višim povratom na
aktivu. Takvih je dionica na domaćem dioničkom tržištu
povelik broj, i ne treba zaboraviti da su mnoge već ponudile izuzetno
velike povrate te treba dobro procijeniti potencijale njihova daljnjeg
rasta zbog prirođene visoke volatilnosti takvih dionica.
Traži stalne i sigurne
prihode!
Na domaćem investicijskom horizontu postoji određen broj dionica koje
bismo mogli nazvati hrvatskim blue chip dionicama što
nagrađuju svoje investitore iz godine u godinu. Jedan od svjetskih
pobornika potrage za dionicama što svoje velike promet te
sve veće zarade ostvaruju zahvaljujući proizvodima i uslugama kojima se
svi redovito koristimo slavni je Jeremy Siegel, autor bestselera Stocks
for the Long Run. On je svojim odabirima dokazao da stare provjerene
industrije, pa čak i kompanije koje su ispale iz investicijske mode,
mogu osiguravati pouzdanije dugogodišnje povrate od
ćudljivih tvrtki vezanih uz, primjerice, nove tehnološke
krikove. Te dionice kod odabira treba karakterizirati lagan, ali uporan
rast zarada, a ne eksplozivni skokovi. Važna je značajka dionica koje u
kontinuitetu isplaćuju visoke dividende da se znatno bolje drže kad
cijelo tržište krene nadolje. Primjeri takvih tvrtki u
svijetu su Coca Cola, Johnson & Johnson, Colgate-Palmolive...
Traži potencijale rasta!
Peter Lynch, ugledni fond-menadžer Fidelity Magellana, običavao je
tražiti dionice sa što nižim PEG-om (projected earnings
growth – predviđeni rast zarada). PEG je, jednostavno rečeno,
odnos cijene i zarade po dionici podijeljen s predviđenom stopom rasta
zarade po dionice u 3 do 5 godina što slijede. Drugim
riječima, u ovoj strategiji pokušavaju se otkriti dionice
koje će rasti 30, 50 ili više posto u sljedećih nekoliko
godina. Logika je krajnje jednostavna: rast zarada tih kompanija učinit
će ih za nekoliko godina prema temeljnom kriteriju odnosa cijene i
zarade jeftinijim, odnosno poželjnijim za kupovanje te će im cijena
rasti. U ovoj strategiji uvijek samog sebe valja podsjećati da nije sve
u PEG-u, tj. očekivanom rastu, nego je puno više u niskom
P/E-u. Naime, upravo cijene s ekstremno niskim odnosima cijene i zarade
(ispod 10) ponudile su u povijesti najblistavije skokove vrijednosti.
Usto, trebate voditi računa da je riječ o kompanijama s predvidljivim
izvorima prihoda, da su to trenutačno dionice koje su jeftine zbog
jasno vidljivog razloga te morate izbjegavati ulagačke katastrofa
kloneći se nadaleko kompanija koje temelje očekivani rast na visokom
odnosu zaduženosti u odnosu na kapital!
Osjećaj za vrijeme i
prostor
U hrvatskim uvjetima posebnu pozornost valja obratiti na praćenje
krupnih investicijskih događaja (IPO-i, spajanja i preuzimanja, nova
ulaganja...) koji mogu ponuditi i obećavaju rezultate ili kao
kratkoročna špekulacija ili kao dugoročno ulaganje. Pri tome
i te kako treba biti svjestan razlike. Istodobno, treba obratiti
pozornost na zemljopisnu disperziju svojih ulaganja. Koliko god to
nepopularno zvučalo, barem kroz fondove trebalo bi dio svog portfelja
usmjeriti u inozemne dionice. Dionice ostalih tržišta u
nastajanju poput hrvatskog također su nešto rizičnije i
volatilnije te bismo preporučili bolji pogled na dionice s razvijenih
tržišta, možda čak radije europskih nego američkih (tečaj,
valuacije dionica). Potraga za dionicama koje se prodaju ispod ili po
cijeni svoje knjigovodstvene vrijednosti, za onima s izuzetno niskim
P/E koeficijentima i s rastućim zaradama nije teška na
europskom horizontu. Dionice francuskoga energetskog diva Total,
farmaceutskog prvaka Novartisa ili financijskog moćnika UBS-a
udovoljavaju i kriteriju veličine i svemu što smo već
spomenuli.
POTREBE RASTU! Proći će nekoliko godina i već ćete imati osjećaj kako treba sanjati ne o milijun nego o 5 milijuna kuna kao minimumu za sigurnu menadžersku mirovinu. Kako ih steći!?