Banke se nemaju pravo pozivati na izmjene Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2012. ako Zakon nisu primijenile, priopćili su danas iz Udruge Franak pozivajući se na odluku Vrhovnoga suda RH po reviziji 2245/17 od 20. ožujka 2018.
Kako navode, istom presudom nedvojbeno je utvrđeno da nema zastare potraživanja u privatnim sudskim procesima koji se pokrenu na temelju pravomoćne kolektivne sudske presude, ali i još jedno vrlo bitno pitanje po privatnim tužbama iz slučaja franak. Tuženik, Zagrebačka banka d.d., postavio je osim pitanja zastare Vrhovnome sudu RH još jedno važno pitanje: »Je li tuženik (Zagrebačka banka) nezakonito postupanje utvrđeno u revizijskoj odluci otklonio stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2012. godine ("Narodne novine" broj 112/12 – u daljnjem tekstu: ZID ZPK112/12), odnosno o pitanju da li je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi u konkretnom ugovoru od 9. siječnja 2013. godine zakonita i usklađena s odredbom čl. 5. ZID ZPK112/12?“
To pitanje postavljeno je konkretno zbog toga što je u kolektivnoj presudi utvrđeno kako su banke po stupanju na snagu ZIDZPK 112/12 otklonile svoje nezakonito postupanje prema potrošačima.
Da bi se nezakonito postupanje otklonilo, bilo je potrebno da banke s dužnicima ugovore promjenjivi parametar i fiksni dio kamatne stope, no banke to nisu činile u kreditima koji su prethodno ugovoreni s nepoštenim ugovornim odredbama, nego su to banke činile jedino i isključivo u novim kreditima. U postojećim kreditima banke su jednostranim odlukama bez ugovaranja s klijentima jednostrano utvrdile te parametre. Stoga je Vrhovni sud RH, navode iz Franka, na to pitanje odgovorio vrlo jednostavno:
„Dakle, povodom revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud se ne može baviti pitanjem je li u konkretnom, pojedinom ugovoru došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, pri čemu treba dodati da su nižestupanjski sudovi utvrdili upravo suprotno, tj. da tuženik i u navedenom daljnjem razdoblju nije otklonio nedostatke jednostranog i netransparentnog određivanja promjenjivosti redovne ugovorne kamatne stope. Osim toga, formulacija u tekstu iz revizijske odluke na koju se tuženik pozvao glede pitanja otklanjanja takvog nezakonitog postupanja treba tumačiti u pravcu da su banke takvo nezakonito postupanje naknadno bile dužne otkloniti u smislu navedene zakonske odredbe, a ne da je nezakonito postupanje moglo biti automatski otklonjeno već samom stupanjem na snagu čl. 5. ZID ZPK112/12. Dakle, revizijski sud ne nalazi da bi odluka drugostupanjskog suda u ovom predmetu bila utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno sa shvaćanjem izraženim u presudi i rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015.“
"Drugim riječima, banke nikada nisu u ugovorima koji su ugovarani prije 2013. ugovorile na temelju ZIDZPK 112/12 kamatne parametre, pa budući da ih nisu ugovorile, nisu niti otklonile svoje nepošteno postupanje. Jednostrano izvanugovorno određivanje kamatnih parametara, bez volje i znanja dužnika potrošača, ne smatra se postupanjem po zakonu, dapače, to je isto ono određivanje kamatne stope na temelju odluke banke koje je sudski utvrđeno nepoštenim i ništetnim. Time je pravnu pljusku dobio i Visoki prekršajni sud koji je potpuno pogrešno primijenio materijalno pravo kada je oslobađao banke od prekršaja za nepostupanje po Zakonu o potrošačkom kreditiranju, tvrdeći kako je bilo dovoljno poslati obavijest o maržama prije 31. prosinca 2013., i da u tome slučaju nije trebalo ugovarati parametre. Očekujemo uskoro i odluke Ustavnoga suda o tome", poručuju iz Franka.
Pogledajte video o misterioznim ljudima - tko su zelena djeca, svjedokinja Kennedyjeva ubojstva...:
